Coolins iskreno progovorio o životnim borbama: “Najteže je bilo prihvatiti da sam drugačiji”

Karlo Bartolec, umjetničkog imena Coolins, pripada novoj generaciji hrvatskih glazbenika koji vlastitu umjetničku prepoznatljivost ne grade na prolaznim trendovima, nego na dosljednosti, emociji i autentičnom autorskom izrazu. Njegov profesionalni razvoj obilježen je postupnim sazrijevanjem, kontinuiranim radom i jasnom željom da svaka pjesma nosi osobnu priču, ali i dovoljno univerzalnu poruku u kojoj će se prepoznati publika.

Od prvih glazbenih koraka pa do danas njegov se put razvijao prirodno, bez naglih prečaca, pri čemu je svaka nova pjesma predstavljala još jedan korak prema oblikovanju vlastitog umjetničkog identiteta. Upravo takav pristup učinio ga je izvođačem koji vjeruje da uspjeh nije moguće graditi isključivo brojkama i popularnošću, nego prije svega povjerenjem publike, kvalitetom rada i iskrenim odnosom prema glazbi.

Glazba je, kako sam ističe, bila prisutna u njegovu životu mnogo prije nego što je postala profesija. Još u najranijem djetinjstvu melodije nije doživljavao kao običan zvuk, nego kao prostor u kojem je mogao razumjeti vlastite osjećaje i pronaći način da izrazi ono što riječima nije znao objasniti. Upravo je taj intuitivan odnos prema glazbi oblikovao njegov pogled na umjetnost, zbog čega danas smatra da pjesma svoju pravu vrijednost ne dobiva kroz tehničku savršenost, nego kroz emociju koju prenosi slušatelju. Zvuk je za njega oduvijek bio osjećaj prije nego forma, a svaka melodija nosila je priču koja je ostavljala trag mnogo dulje od samoga slušanja.

Odrastanje u Karlovcu, gdje je završio osnovnu glazbenu školu i obrazovao se na odjelu solo pjevanja, predstavljalo je temelj njegova profesionalnog razvoja. Upravo je ondje stekao prva ozbiljna glazbena znanja, ali i shvatio koliko je važno svakodnevno raditi na vlastitom glasu, interpretaciji i umjetničkoj disciplini. Kasnijim dolaskom u Zagreb otvorio je novo poglavlje svoje karijere, okupljajući bend i započinjući intenzivnije nastupe koji su mu omogućili neposredan kontakt s publikom. Ti nastupi nisu bili samo prilika za predstavljanje vlastitog repertoara, nego i dragocjeno iskustvo kroz koje je učio kako glazba postaje oblik komunikacije između izvođača i ljudi koji njegove pjesme prihvaćaju kao dio vlastitih životnih priča.

Posebnost njegova umjetničkog izraza proizlazi iz uvjerenja da pjesma mora nastati iskreno, bez kalkulacija i prilagođavanja očekivanjima tržišta. Kreativni proces gotovo uvijek započinje snažnim osjećajem koji spontano prerasta u melodiju, stih ili kratku misao, a tek nakon toga slijedi razrada i oblikovanje konačne verzije pjesme. Najvažnijim smatra upravo prvi trenutak inspiracije jer vjeruje da tada nastaje najiskreniji dio svake skladbe, neopterećen razmišljanjem o tome kako će publika reagirati ili kakve će rezultate pjesma ostvariti. Emocije su polazište njegova stvaranja, dok disciplina i iskustvo dolaze tek kao završna faza u kojoj pjesma dobiva svoj konačni oblik.

Njegova diskografija jasno pokazuje postupnu umjetničku evoluciju. Od ranijih singlova poput “Otoka ljubavi”, preko pjesama “Onaj dan”, “Samo ti” i “Pusti me”, pa sve do novijih izdanja, vidljivo je kako se njegov glazbeni izričaj razvija prema zrelijem, produkcijski ambicioznijem i emocionalno slojevitijem zvuku. Suradnje s renomiranim hrvatskim autorima i producentima dodatno su unaprijedile kvalitetu njegovih projekata, dok je suradnja s Croatia Recordsom označila važan profesionalni iskorak i potvrdila da njegov kontinuirani rad dobiva sve značajnije mjesto na domaćoj glazbenoj sceni. Istodobno, ostao je vjeran vlastitoj estetici, odbijajući odustati od prepoznatljive kombinacije modernog pop zvuka, melodičnosti i iskrenih tekstova.

Jedna od karakteristika koja posebno obilježava njegov umjetnički identitet jest otvoren odnos prema vlastitoj ranjivosti. Smatra da bez iskrenosti nije moguće stvoriti pjesmu koja će trajati i pronaći put do publike, zbog čega ne skriva da mnoge njegove skladbe nastaju upravo iz osjećaja koje je u određenom trenutku bilo lakše otpjevati nego izgovoriti. Glazba za njega istodobno predstavlja ogledalo u kojem prepoznaje vlastiti razvoj i utočište kojem se vraća kada traži unutarnji mir. Upravo zbog toga njegove pjesme uvijek polaze od osobnog iskustva, ali završavaju kao prostor u kojem svatko može pronaći vlastitu emociju, uspomenu ili životnu situaciju.

Govoreći o izazovima koji su pratili njegov profesionalni i osobni razvoj, ističe kako je s vremenom naučio prihvatiti različitost kao jednu od svojih najvećih prednosti. Razdoblja nesigurnosti, sumnji i unutarnjih preispitivanja postupno su ga naučila strpljenju, dok su iskustva koja su u početku djelovala kao prepreke postala važni izvori osobnog rasta. Danas uspjeh ne promatra kao konačan cilj, nego kao proces koji se gradi svakom novom pjesmom, nastupom i iskustvom, vjerujući da se najveće vrijednosti razvijaju upravo onda kada rezultati nisu odmah vidljivi. Ljubav prema glazbi ostaje njegov temeljni motiv, zbog čega nikada nije dopustio da ga prolazni pritisci industrije udalje od razloga zbog kojih je uopće započeo svoj umjetnički put.

Posebnu važnost pridaje odnosu s publikom jer vjeruje da pjesma svoj puni smisao dobiva tek onda kada pronađe put do ljudi. Upravo trenuci u kojima publika pjeva njegove stihove ili podijeli vlastitu priču o tome kako joj je neka pjesma pomogla tijekom teškog razdoblja predstavljaju najveću potvrdu vrijednosti njegova rada. Takvi susreti za njega imaju daleko veću težinu od statistika, pregleda ili komercijalnih pokazatelja uspjeha jer potvrđuju da glazba može biti sredstvo povezivanja, razumijevanja i međusobne podrške.

Iako je javna osoba, svjesno nastoji sačuvati ravnotežu između profesionalnog i privatnog života. Otvoren je kada smatra da osobna iskustva mogu dodatno objasniti nastanak njegove glazbe, ali istodobno vjeruje da određeni dio života treba ostati rezerviran za obitelj, prijatelje i najbliže ljude. Upravo mu ti trenuci izvan reflektora omogućuju odmor, vraćaju unutarnju ravnotežu i postaju izvor novih ideja koje će kasnije pronaći mjesto u njegovim pjesmama. Smatra da umjetnik može biti iskren i autentičan, a da pritom ne izgubi pravo na vlastitu privatnost.

Promatrajući dosadašnji razvoj Karla Bartolca, odnosno Coolinsa, jasno je kako je riječ o izvođaču koji svoju karijeru gradi dugoročno i promišljeno. Njegov profesionalni put obilježavaju kontinuirano usavršavanje, spremnost na istraživanje novih glazbenih izraza i suradnja s kvalitetnim autorima, ali istodobno i čvrsta odluka da nikada ne izgubi vlastiti identitet. Budućnost vidi u daljnjem umjetničkom razvoju, novim zvukovima i kreativnim suradnjama koje će proširivati njegove glazbene horizonte, pritom ostajući vjeran vrijednostima koje smatra temeljem svoga rada. Iskrenost, emocija i autentičnost ostaju trajne odrednice njegova umjetničkog djelovanja, a upravo u njima vidi najveću snagu glazbe koja ne želi biti samo prolazna zabava, nego trajna poveznica između izvođača i ljudi koji u njegovim pjesmama pronalaze dio vlastite životne priče.

Kada danas pogledaš svoj put unatrag, gdje vidiš početak glazbe u sebi?

Mislim da je glazba oduvijek bila u meni, samo tada to nisam znao objasniti. Kao dijete sam osjećao emocije kroz melodije i ritam, a danas vidim da je upravo to bio početak svega. Glazba nije bila samo hobi, nego način na koji sam razumio sebe.

Kako je izgledao tvoj prvi odnos prema zvuku – više kao osjećaj nego kao slušanje?

Uvijek je bio osjećaj. Nisam slušao pjesme samo zbog melodije, nego zbog emocije koju su nosile. To je nešto što i danas pokušavam prenijeti kroz svoju glazbu.

U kojem trenutku si shvatio da glazba može biti tvoj način komunikacije sa svijetom?

Kad sam vidio da se ljudi pronalaze u mojim pjesmama. Tada sam shvatio da glazba može reći ono što je riječima ponekad teško objasniti.

Kako bi opisao razliku između tišine koju si nekad živio i tišine koju danas razumiješ?

Nekad mi je tišina značila nesigurnost i traženje odgovora. Danas mi znači mir, prostor za nove ideje i priliku da se ponovno povežem sa sobom.

Koji je bio najteži dio odrastanja s osjećajem da svijet ne doživljavaš na isti način kao drugi?

Vjerojatno osjećaj da se moraš uklopiti, iako znaš da si drugačiji. S vremenom sam shvatio da upravo ta različitost može postati moja najveća snaga.

Kada si prvi put osjetio da te glazba ne samo izražava, nego i stabilizira?

U trenucima kada mi je bilo najteže. Tada sam shvatio da mi stvaranje glazbe nije samo posao ili hobi, nego način da pronađem ravnotežu.

Kako izgleda tvoja unutarnja dinamika kada koncentracija postane izazov, a moraš stvarati?

Ne forsiram inspiraciju. Nekad je bolje napraviti pauzu, vratiti se kasnije i pustiti da ideje dođu prirodno. Naučio sam vjerovati procesu.

Što te naučilo strpljenje koje si morao razviti kroz vlastiti put?

Da se dobre stvari ne događaju preko noći. Svaki korak, svaka pjesma i svako iskustvo bili su dio puta koji me doveo ovdje gdje sam danas.

Postoji li trenutak u kojem si prestao doživljavati svoje izazove kao prepreke?

Da. Kad sam shvatio da me svaki izazov zapravo nečemu naučio. Danas ih gledam kao priliku za rast, a ne kao razlog za odustajanje.

Kako danas definiraš “normalno” u kontekstu vlastitog iskustva?

Za mene normalno znači biti svoj. Mislim da svatko ima svoj put i svoju priču, i upravo nas te razlike čine zanimljivima.

Kako izgleda tvoj kreativni proces kada emocije preuzmu vodstvo?

Kad me emocije povedu, trudim se ne razmišljati previše. Snimam ideje odmah, bilo da je riječ o melodiji, stihu ili jednoj rečenici. Kasnije sve oblikujem, ali prvi osjećaj mi je uvijek najvažniji.

U kojem trenutku znaš da je ideja spremna postati pjesma?

Onog trenutka kada me ne napušta. Ako mi se melodija ili tekst vraćaju danima i izazivaju istu emociju, znam da u tome ima nešto posebno i da vrijedi završiti tu priču.

Koliko ti je važna spontanost u stvaranju, a koliko kontrola?

Mislim da je najbolja kombinacija oboje. Spontanost donosi iskrenost, a kontrola pomaže da pjesma dobije svoj konačni oblik. Jedno bez drugoga nije dovoljno.

Kako balansiraš između kaosa i strukture u studiju?

Na početku dopuštam kaos jer iz njega često nastanu najbolje ideje. Kad osjetim da pjesma ima smjer, tada uključujem disciplinu i radim na detaljima.

Koji dio stvaranja ti je najiskreniji – početak, proces ili završetak?

Rekao bih početak. Tada nema kalkuliranja ni razmišljanja kako će publika reagirati. Postoje samo emocija i trenutak.

Kako prepoznaješ emociju koja zaslužuje postati pjesma?

Ako me neka emocija prati duže vrijeme i ne mogu je izbaciti iz glave, znam da zaslužuje dobiti svoj prostor kroz glazbu.

Što te najviše izbacuje iz kreativnog toka?

Prevelika očekivanja i razmišljanje o tome što bi pjesma “trebala” biti. Najbolje stvaram kada se maknem od pritiska i prepustim procesu.

Kako izgleda trenutak kada pjesma “sjedne” prvi put?

To je onaj osjećaj kad sve odjednom ima smisla. Slušaš pjesmu i više nema potrebe ništa objašnjavati – jednostavno znaš da je to to.

Koliko često glazba nastaje iz onoga što ne možeš izgovoriti?

Vrlo često. Mislim da upravo iz takvih emocija nastaju najiskrenije pjesme. Nekad je lakše otpjevati nešto nego izgovoriti.

Kako bi opisao svoj zvuk nekome tko te nikada nije čuo?

Rekao bih da je moj zvuk spoj modernog popa, emocije i iskrenih priča. Volim melodije koje ostaju u glavi, ali još više tekstove u kojima se ljudi mogu pronaći. Cilj mi je da svaka pjesma ostavi osjećaj, a ne samo dobar refren.

Koja emocija ti je najlakša za pretvoriti u glazbu, a koja najteža?

Najlakše mi je pretočiti iskrenu emociju, bez obzira radi li se o sreći, nostalgiji ili zaljubljenosti. Najteže je pretočiti trenutke kada još uvijek pokušavam razumjeti što osjećam. Tada pjesma obično mora malo “odležati”.

Kako se nosiš s vlastitom ranjivošću u procesu stvaranja?

Mislim da bez ranjivosti nema iskrene glazbe. Naravno da nije uvijek lako otvoriti se, ali upravo su to pjesme u kojima se ljudi najviše pronađu.

Kada glazba postaje ogledalo, a kada utočište?

Ogledalo je kada kroz pjesmu vidim sebe onakvog kakav stvarno jesam. Utočište postaje kada mi pomogne pronaći mir i vratiti vjeru u ono što radim.

Koliko tvoje pjesme govore o tebi, a koliko o ljudima oko tebe?

Uvijek krenu od mene, ali završavaju kod ljudi. Moja iskustva često su inspiracija, ali želim da svatko u njima pronađe vlastitu priču.

Što se promijenilo u tvojoj glazbi otkako si počeo?

Najviše se promijenilo moje samopouzdanje. Danas manje razmišljam o tome što će drugi očekivati, a više o tome da pjesma bude iskrena i da predstavlja mene.

Kako izgleda tvoj odnos prema vlastitom glasu danas?

Danas ga prihvaćam puno više nego na početku. Naučio sam da glas nije samo tehnika, nego emocija i karakter. Upravo to ga čini prepoznatljivim.

Koji trenutak u karijeri te najviše definirao kao umjetnika?

Ne bih izdvojio samo jedan trenutak. Svaka pjesma, svaki nastup i svaki susret s publikom pomogli su mi da izgradim svoj identitet kao izvođača.

Kako reagiraš na tišinu nakon što pjesma izađe?

Prije sam je doživljavao kao neizvjesnost. Danas znam da pjesma tek tada počinje živjeti svoj život i da treba vremena da pronađe svoj put do ljudi.

Što te drži motiviranim kada rezultat nije odmah vidljiv?

Ljubav prema glazbi. Da sam ovo radio samo zbog brzih rezultata, vjerojatno bih odustao. Najveća motivacija mi je stvarati pjesme iza kojih mogu stajati.

Kako izgleda tvoj unutarnji dijalog kada nešto ne ide po planu?

Naravno da se zapitam što mogu bolje, ali trudim se ne ostati predugo u tome. Svaki izazov gledam kao priliku da naučim nešto novo i nastavim dalje. Vjerujem da se upornost na kraju uvijek isplati.

Jesi li ikada osjećao potrebu dokazivati se više sebi ili drugima?

Na početku karijere možda malo više drugima, ali danas se želim dokazivati isključivo sebi. Najvažnije mi je da svaki novi projekt bude bolji od prethodnog i da mogu biti ponosan na ono što stvaram.

Publika često vidi rezultat, ali ne i proces. Što bi volio da ljudi znaju o onome što se događa iza kulisa?

Volio bih da znaju koliko rada, odricanja i emocija stoji iza svake pjesme. Ljudi vide nekoliko minuta na pozornici ili tri minute pjesme, ali iza toga su mjeseci rada, razmišljanja i usavršavanja.

Što želiš da ljudi razumiju o tebi kroz tvoju glazbu?

Želim da osjete iskrenost. Ne pokušavam biti netko drugi niti glumiti savršen život. Ako se netko pronađe u mojim pjesmama i osjeti da nije sam, onda sam napravio ono što sam želio.

Gdje povlačiš granicu između privatnog života i umjetnosti?

Volim biti otvoren, ali neke stvari ipak ostavljam za sebe i svoje najbliže. Mislim da nije potrebno podijeliti baš sve kako bi ljudi razumjeli tvoju glazbu.

Koliko je teško ostati vjeran sebi u svijetu koji se stalno mijenja?

Ponekad je izazovno jer trendovi dolaze i prolaze. Ali vjerujem da publika na kraju uvijek prepozna iskrenost. Zato radije gradim svoj put nego da pokušavam kopirati tuđi.

Što za tebe znači autentičnost?

Autentičnost znači da se ne bojiš biti ono što jesi. Ne znači biti savršen, nego biti iskren prema sebi i ljudima koji te slušaju.

Kada bi morao birati – želiš li da ljudi pamte tvoju životnu priču ili tvoju glazbu?

Volio bih da pamte moju glazbu, jer vjerujem da ona najbolje govori o meni. Ako pjesme ostanu ljudima u srcu, onda će kroz njih upoznati i mene.

Kako održavaš motivaciju kada osjetiš pritisak industrije i očekivanja?

Podsjetim se zašto sam uopće počeo stvarati glazbu. Kad se vratim toj ljubavi i osjećaju zbog kojeg sam krenuo ovim putem, pritisak postane puno manji.

Kako danas definiraš uspjeh?

Uspjeh za mene nisu samo brojke i pregledi. Uspjeh je kada možeš živjeti od onoga što voliš, ostati svoj i znati da tvoje pjesme nekome nešto znače.

Što je ono što želiš zaštititi bez obzira na to koliko karijera bude rasla?

Svoju iskrenost, mir i ljude koji su bili uz mene od samog početka. Karijera je važna, ali karakter i odnosi s ljudima vrijede puno više.

Kako izgleda tvoj dan kada u njemu nema glazbe?

Iskreno, rijetko postoji dan bez glazbe. Ali kada se odmaknem od svega, trudim se provesti vrijeme s obitelji i prijateljima, napuniti baterije i pronaći inspiraciju u običnim životnim trenucima. Upravo tada često nastanu najbolje ideje.

Kako pronalaziš ravnotežu između umjetnika i privatne osobe?

Naučio sam da je važno odvojiti posao od privatnog života. Na pozornici dajem cijelog sebe, ali jednako mi je važno imati trenutke u kojima sam samo ja, bez reflektora i očekivanja.

Što te uvijek podsjeti zašto se baviš glazbom?

Publika. Kada vidim da netko pjeva moje pjesme ili mi kaže da sam mu pomogao kroz neki težak period, shvatim da glazba ima puno veću vrijednost od same pjesme. To je najveća nagrada.

Kako se nosiš sa sumnjama koje svaki umjetnik ponekad osjeti?

Mislim da su sumnje normalan dio ovog posla. Ne dopuštam da me zaustave, nego ih pokušavam pretvoriti u motivaciju da budem još bolji. Važno je vjerovati procesu i nastaviti raditi.

Što bi danas rekao mlađem sebi koji tek sanja o glazbenoj karijeri?

Rekao bih mu da bude strpljiv i da nikada ne odustane zbog tuđih mišljenja. Sve dolazi u svoje vrijeme, ali samo ako ostaneš vjeran sebi i nastaviš raditi.

Kako želiš da se tvoja glazba razvija u budućnosti?

Želim istraživati nove zvukove i suradnje, ali da pritom ne izgubim ono po čemu me ljudi prepoznaju. Volim napredovati, ali uvijek ostati svoj.

Što je ono što se nikada neće promijeniti u tvom pristupu glazbi?

Iskrenost. Bez obzira na trendove ili uspjeh, uvijek želim stvarati pjesme iza kojih mogu stati i koje imaju emociju.

Postoji li priča koju još nisi ispričao kroz pjesmu?

Sigurno postoji. Svako novo životno iskustvo donese novu inspiraciju. Mislim da najbolje pjesme tek dolaze jer čovjek cijeli život raste i mijenja se.

Kada bi mogao jednom pjesmom opisati svoju životnu borbu, što bi želio da ljudi osjete?

Volio bih da osjete nadu. Da shvate kako svi prolazimo kroz uspone i padove, ali da se uvijek isplati nastaviti dalje i vjerovati u sebe.

Na kraju, što želiš da publika ponese sa sobom nakon susreta s tobom ili tvojom glazbom?

Volio bih da odu s osjećajem da nisu sami. Ako moje pjesme nekome uljepšaju dan, vrate osmijeh ili daju snagu da nastavi dalje, onda znam da moj rad ima smisla. Glazba je za mene puno više od posla – to je način povezivanja s ljudima i želim da se svatko tko me sluša osjeti dobrodošlo i shvaćeno.