Dva desetljeća stvaranja bez kompromisa: Kako je Dalibor Kovačec izgradio fantasy svijet koji nije želio prilagoditi tržišnim pravilima
Iza opsežne fantasy sage „Peti bog“ krije se više od dvadeset godina predanog rada, promišljanja i oblikovanja jednog potpuno originalnog književnog univerzuma koji nije nastao kao odgovor na aktualne trendove, već kao rezultat dugogodišnje autorske vizije.
Hrvatski pisac Dalibor Kovačec otkriva kako je svijet L’vena počeo graditi još prije dva desetljeća, kada nije razmišljao o izdavačkom tržištu, prodaji ili očekivanjima publike, nego isključivo o tome da stvori uvjerljiv i dosljedan svemir u kojem će svaka država, religija, povijesni događaj, narod i magijski sustav imati vlastitu logiku i identitet. Upravo zato razvoj cijelog projekta trajao je godinama, tijekom kojih je autor neprestano nadograđivao geografiju, mitologiju, političke odnose i povijest svijeta, uvjeren da dobra fantastika može opstati samo ako djeluje stvarno i vjerodostojno.
Kovačec ističe kako nikada nije želio prilagoditi svoje pisanje tržišnim pravilima niti slijediti formule koje trenutačno donose uspjeh. Smatra da bi takav pristup ugrozio autentičnost priče koju je toliko dugo stvarao, pa je radije ostao vjeran vlastitim idejama, čak i kada je znao da će zbog toga njegov put do čitatelja biti zahtjevniji. Vjeruje da književnost mora nastajati iz unutarnje potrebe autora, a ne iz procjene što bi se u određenom trenutku moglo najbolje prodavati, zbog čega je od samoga početka odbijao pojednostavljivati priču ili prilagođavati likove očekivanjima tržišta.
Posebno naglašava kako je izgradnja fantasy svijeta daleko složeniji proces nego što mnogi čitatelji mogu pretpostaviti. Prije nego što nastane sama radnja, potrebno je osmisliti cijeli niz elemenata koji će omogućiti da svijet funkcionira kao stvarno mjesto. To uključuje povijest različitih naroda, razvoj kultura, političke saveze, sukobe, religijska vjerovanja, jezike, legende i brojne druge detalje koji ostaju u pozadini, ali upravo oni daju dubinu i uvjerljivost cijeloj priči. Autor smatra da čitatelj možda neće primijetiti svaki pojedini detalj, ali će osjetiti kada svijet djeluje dosljedno i kada iza njega stoji ozbiljan autorski rad.
Govoreći o samoj sagi, Kovačec objašnjava kako ga posebno privlače moralno složeni likovi koji nisu podijeljeni na apsolutno dobre i potpuno zle. U njegovim djelima gotovo svaki lik nosi vlastite slabosti, dileme i motive, zbog čega odluke koje donose često nisu jednostavne niti jednoznačne. Upravo takvi karakteri, smatra autor, omogućuju stvaranje uvjerljivijih priča jer odražavaju složenost stvarnog života, gdje rijetko postoje potpuno jasne granice između dobra i zla.
Velik dio inspiracije pronašao je u klasičnoj epskoj fantastici, ali naglašava kako nikada nije želio kopirati poznate autore ili njihove svjetove. Cilj mu je bio razviti vlastiti književni identitet i ponuditi domaćim čitateljima nešto što neće biti tek još jedna varijacija već poznatih fantasy obrazaca. Upravo zato svijet L’vena ima vlastita pravila, vlastitu povijest i jedinstvenu unutarnju logiku koja ga razlikuje od drugih poznatih fantastičnih univerzuma.
Autor priznaje da je tijekom godina često morao usklađivati svakodnevni život s dugotrajnim radom na knjigama. Pisanje nije bilo njegov jedini posao, zbog čega je velik dio projekta nastajao u slobodno vrijeme, uz mnogo discipline, strpljenja i upornosti. Unatoč tome nikada nije razmišljao o odustajanju jer je vjerovao da ovako opsežna priča zaslužuje biti dovršena upravo onako kako ju je zamislio na samom početku.
Kovačec smatra kako hrvatska književna scena ima dovoljno prostora za razvoj domaće fantastike, iako taj žanr još uvijek nije jednako zastupljen kao u nekim drugim zemljama. Vjeruje da postoji velik broj čitatelja koji žele kvalitetne fantasy romane domaćih autora te da upravo originalnost i autentičnost mogu biti najveća prednost hrvatskih pisaca na tom području. Umjesto pokušaja imitacije svjetskih bestselera, smatra kako je važno razvijati vlastite priče koje proizlaze iz autorske mašte i kreativnosti.
Posebno ističe kako mu je bilo važno da svaki nastavak sage prirodno proširuje postojeći svijet, umjesto da se oslanja na umjetno stvaranje sve većih spektakala. Za njega je razvoj priče uvijek važniji od same veličine sukoba ili količine akcije, zbog čega posebnu pažnju posvećuje odnosima među likovima, političkim intrigama, razvoju civilizacija i posljedicama koje pojedine odluke ostavljaju na cijeli svijet.
Na kraju razgovora autor poručuje kako vjeruje da čitatelji mogu prepoznati iskrenost i predanost uloženog rada. Upravo zato nije želio ubrzavati proces nastanka knjiga niti pristajati na kompromise koji bi narušili kvalitetu priče. Dvadeset godina rada na jednom književnom univerzumu za njega nisu izgubljeno vrijeme, nego dokaz da vrijedne priče ponekad zahtijevaju strpljenje, dosljednost i spremnost da se vlastita vizija brani bez obzira na trendove ili očekivanja tržišta. Njegova saga tako predstavlja rezultat dugotrajnog autorskog procesa u kojem su mašta, upornost i vjernost vlastitim idejama bili važniji od brzog uspjeha, a upravo zbog toga danas se izdvaja kao jedan od najambicioznijih domaćih fantasy projekata posljednjih godina.
