Film koji je otvorio Cannes, tri nagrade César i klasik s Isabelle Huppert: Francuski filmski rendez-vous vraća se u čak 48 kina

Novo, dvanaesto izdanje filmskog rendez-vousa – Rendez-vous au cinéma – programa francuskog filma održat će se od 15. rujna do 5. listopada u više od 40 nezavisnih kina diljem Hrvatske i uključit će pet filmova: dva suvremena igrana naslova, jedan dječji animirani film, dokumentarac te francuski klasik Claudea Chabrola.

Svečano otvaranje održat će se u utorak, 15. rujna u čak 16 gradova diljem Hrvatske: uz svečano otvaranje u 20 sati u kinu Kinoteka u Zagrebu, program će se te večeri istovremeno održati i u Rijeci, Sesvetama, Zaboku, Slatini, Novskoj, Novoj Gradišci, Krapini, Buzetu, Novigradu/Cittanovi, Belom Manastiru, Novom Marofu, Zaboku, Novalji, Karlovcu te Svetom Ivanu Zelini.

 Film koji otvara ovaj filmski rendez-vous ujedno je naslov koji je otvorio ovogodišnji filmski festival u Cannesu – Električni poljubac francuska je romantična komedija u režiji Pierrea Salvadorija smještena u Pariz tridesetih godina prošlog stoljeća. U središtu radnje je mladi slikar Antoinea (Pio Marmaï) koji tuguje za pokojnom suprugom. Ubrzo upoznaje Suzanne (Anaïs Demoustier), radnicu u zabavnom parku poznatu kao Električna Venera. Lažno mu se predstaviviši kao vidovnjakinja, Suzanne mu počinje nuditi lažne spiritualne seanse u kojima Antoine pokušava stupiti u kontakt sa pokojnom ženom. Sve se dodatno komplicira kada njihova veza poprima karakter romantičnog odnosa – granica između izvedbe i iskrenog osjećaja se zamagljuje, prijeteći da sve uruši.

Igrani film Veze koje nas spajaju Carine Tardieu nježna je i emotivna drama o neočekivanim obiteljskim vezama, žalovanju i različitim oblicima ljubavi. Svjetsku premijeru film je imao u programu Orizzonti Venecijanskog filmskog festivala 2024. te je osvojio tri nagrade César – za najbolji film, najbolju adaptaciju i najbolju sporednu glumicu. Riječ je o filmskoj adaptaciji romana L’Intimité Alice Ferney u kojoj autorica Tardieu u središte postavlja ženski lik, dajući filmu izrazito žensku perspektivu i otvarajući prostor za promišljanje odnosa prema majčinstvu, neovisnosti i obitelji. Film prati Sandru, neovisnu ženu koja je svjesno odabrala život bez partnera i djece. Njezin se pažljivo izgrađen svijet iznenada mijenja kada njezin susjed Alex ostane sam s dvoje male djece nakon tragičnog događaja. Sandra se, gotovo neprimjetno i unatoč vlastitim uvjerenjima, počinje uključivati u njihov život. Ono što u početku izgleda kao slučajna susjedska bliskost postupno prerasta u duboku emocionalnu povezanost.

Francuski dječji animirani film Pozdrav, svijete! autorskog dvojca Anne-Lise Koehler i Éric Serrea vodi najmlađe gledatelje u čudesan svijet riječnog ekosustava, gdje pratimo rođenje, odrastanje i svakodnevni život deset različitih životinjskih vrsta. Vrabac, vidra, europska močvarna kornjača, dabar, vodomar, daždevnjak, štuka i njihovi susjedi dijele isti prostor, ali svaka životinja ima svoj način života, svoje navike i vlastite izazove.

Posebnost filma njegov je izniman vizualni svijet; životinje su izrađene kao ručno oblikovane lutke od papira i papier-mâchéa, a zatim oživljene tehnikom stop-animacije. Zahvaljujući toj neobičnoj kombinaciji skulpture, slikarstva i animacije, priroda poprima gotovo bajkovit izgled, dok sadržaj ostaje čvrsto utemeljen na stvarnim spoznajama o životinjama i njihovu staništu. Pozdrav, svijete! istodobno je poetičan filmski doživljaj i nježan uvod u razumijevanje prirode koji djeci približava bioraznolikost, životne cikluse životinja i važnost očuvanja ekosustava.

Dokumentarni film Pisaći stroj i drugi izvori nevoljajednog od najvažnijih francuskih dokumentarista Nicolasa Philiberta treći je i završni dio njegove dokumentarne trilogije o suvremenoj psihijatrijskoj skrbi, započet filmom Na Adamantu (dobitnik Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu 2023.) te filmom Kod Averroesa i Rose Parks. Vjerojatno najintimniji i najdirljiviji u trilogiji, u ovom nastavku Philibert napušta bolničke prostore i prati male timove zdravstvenih djelatnika koji odlaze u domove svojih pacijenata kako bi im pomogli s naizgled banalnim problemima: pokvarenom pisaćom mašinom, CD-playerom, pisačem, policom koju treba postaviti ili drugim kućanskim nevoljama. Ono što počinje kao servisna intervencija postupno se pretvara u nešto mnogo važnije – način uspostavljanja kontakta s čovjekom.

Ceremonija se smatra jednim od najvažnijih i najuspjelijih filmova velikana francuskog filma Claudea Chabrola i majstora psihološkog trilera. Film je istodobno kriminalistička priča te precizna i uznemirujuća studija klasnih razlika, društvene isključenosti i potisnutog bijesa.

Adaptiran prema romanu Presuda u kamenu britanske književnice Ruth Rendell, počinje kao priča o novoj kućnoj pomoćnici u domu imućne francuske obitelji, no postupno prerasta u mračni psihološki triler. Ceremonija je prikazana u glavnom programu Venecijanskog filmskog festivala 1995., dok su  izvedbe glavnih glumica Isabelle Huppert i Sandrine Bonnaire na istom festivalu nagrađene priznanjem Volpi Cup, a Huppert je osvojila i César za najbolju glumicu 1996. Film je bio nominiran za sedam Césara, a časopis Cahiers du cinéma proglasio ga je ostvarenjem godine.