Jedna majka, jedan most i rat koji nije završio: Selma Selman stiže u Svetvinčenat

U Mediteranskom plesnom centru u Svetvinčentu 1. i 2. rujna bit će prikazan film Prelazak Plavog mosta bosanskohercegovačke umjetnice Selme Selman, rad koji osobno ratno iskustvo njezine obitelji pretvara u snažnu i univerzalnu priču o preživljavanju, majčinskoj brizi i ljudskoj otpornosti.

Projekcija počinje 1. rujna u 19 sati, a film će se moći pogledati bez prekida sve do 2. rujna u 23:55, čime sam način prikazivanja postaje dio umjetničkog iskustva i dodatno naglašava osjećaj neizvjesnosti i kritičnog trenutka koji film nosi u sebi.

Prelazak Plavog mosta traje 27 minuta, a izvorno je snimljen na 16-milimetarskoj vrpci prije nego što je prebačen u digitalni video. Polazište filma nalazi se u događaju koji se dogodio Selminoj majci tijekom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina, kada je svakodnevni život bio obilježen glađu, strahom i stalnom prijetnjom. Na dan primirja 1993. godine Selmina majka i sestra otišle su na bihaćku tržnicu kako bi prodale ono što su imale i za dobiveni novac kupile hranu za obitelj.

Na povratku su se našle pred Plavim mostom, preko kojega autobus više nije mogao nastaviti put. Vozač ih je upozorio da je most prekriven tijelima ljudi i životinja, zbog čega su morale nastaviti pješice. Selmina majka tada je pokušavala istodobno zaštititi dijete, nositi košaru s hranom i prijeći prostor koji je postao prizor ratnog užasa. Dok je hodala, snažan joj je vjetar raznio kosu preko lica i zaklonio pogled, stvarajući sliku koja će desetljećima poslije postati jedno od ključnih polazišta umjetničkog rada njezine kćeri.

Selman tu uspomenu ne rekonstruira kao klasičnu ratnu priču, nego je pretvara u performans pred kamerom. Govoreći na engleskom, bosanskom i romskom jeziku, umjetnica ponovno prolazi kroz iskustvo svoje majke i pritom ga povezuje s likovima žena iz grčke mitologije. Majka tako prestaje biti samo svjedokinja jednog strašnog događaja i postaje svojevrsna heroina, žena čija je sposobnost da preživi i zaštiti obitelj oblikovala i umjetničku osobnost njezine kćeri.

Upravo se u toj povezanosti osobnog i univerzalnog nalazi posebna snaga filma. Selman ne govori samo o jednom mostu, jednom ratu ili jednoj obitelji, nego o iskustvu žena koje u kriznim vremenima preuzimaju odgovornost za život, brigu i opstanak drugih. Rat se u njezinu radu ne pojavljuje samo kao povijesni događaj, nego kao iskustvo čije posljedice nastavljaju oblikovati tijelo, obitelj, identitet i sjećanje.

Takav pristup karakterističan je za umjetnički rad Selme Selman, u kojem se osobna iskustva neprestano isprepliću s pitanjima identiteta, diskriminacije i emancipacije. Posebnu pozornost posvećuje iskustvima Roma, žena i migranata, a kroz performans, video i druge umjetničke forme istražuje načine na koje se društvene nepravde mogu pretvoriti u prostor otpora i samoodređenja. Rođena 1991. godine u Bosni i Hercegovini, Selman danas djeluje između New Yorka i Bihaća, a njezin je rad predstavljen u brojnim međunarodnim institucijama i na važnim umjetničkim manifestacijama.

Njezin umjetnički angažman pritom ne završava u galerijskom prostoru. Selman je osnovala zakladu Marš u školu, kroz koju pruža podršku romskim djevojčicama suočenima sa siromaštvom i društvenom marginalizacijom, dok u rodnom Bihaću organizira i filmski festival Otvoreno platno kod Selme, zamišljen kao prostor susreta lokalnih romskih umjetnika i publike.

Svetvinčenatsko predstavljanje filma održava se u okviru programa Naprijed Avanti!, kustoskog i produkcijskog programa koji suvremenu umjetnost dovodi izvan velikih urbanih središta i smješta je u neposredan odnos s lokalnim prostorom, njegovom baštinom i zajednicom. Program tako Svetvinčenat ne tretira samo kao mjesto na kojem se umjetnički rad prikazuje, nego kao prostor u kojem se umjetnost može razvijati kroz susret različitih iskustava i perspektiva.

Upravo zato Prelazak Plavog mosta u Svetvinčentu dobiva dodatni kontekst. Priča koja je nastala iz jednog obiteljskog sjećanja ponovno će biti ispričana u prostoru udaljenom od mjesta na kojem se događaj zbio, ali dovoljno otvorenom da to iskustvo primi i pročita na nov način. Plavi most u filmu tako postaje više od stvarnog mjesta, jer prerasta u simbol svih prijelaza koje ljudi čine u trenucima kada više nema sigurnog puta.

Neprekidna projekcija od 1. rujna u 19 sati do 2. rujna u 23:55 dodatno pojačava tu ideju. Gledatelju se ne nudi samo kratki film koji treba pogledati u zadanom terminu, nego mogućnost da mu se vrati u bilo kojem trenutku unutar gotovo trideset sati. Vrijeme prikazivanja pritom podsjeća da se neka iskustva ne mogu jednostavno zatvoriti u prošlost, jer rat, gubitak i strah nastavljaju živjeti kroz sjećanja, obitelji i generacije koje dolaze.

Selma Selman u Prelasku Plavog mosta zato ne gradi spomenik ratu, nego ženama koje su kroz rat morale nastaviti živjeti. U središtu njezina filma nije samo prizor smrti, nego majka koja unatoč svemu nastavlja hodati, nosi hranu, štiti dijete i pokušava pronaći put kući. Upravo u tom hodu nastaje slika otpora koja osobnu priču pretvara u univerzalno iskustvo i pokazuje kako se iz najtežih životnih okolnosti može roditi umjetnost koja govori o dostojanstvu, brizi i snazi preživljavanja.