Kazalište, umjetna inteligencija i deepfake susreću se ponovno u Zagrebu kroz SOLARIS DVA i novi videospot “Zelena trava”
Autorski projekt Boruta Šeparovića, nastao u koprodukciji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, ponovno stiže pred zagrebačku publiku. Predstava SOLARIS DVA izvest će se 9. i 10. lipnja u 20 sati u Dvorani Istra Zagrebačkog kazališta mladih, a njezin povratak u Zagreb pratit će i premijera glazbenog videospota “Zelena trava”, zamišljenog kao novi umjetnički sloj istoga projekta.
Videospot “Zelena trava” nije oblikovan kao klasična promotivna najava izvedbi, nego kao samostalan vizualni i zvučni rad koji dodatno širi svijet predstave izvan kazališne pozornice. Upravo u tome leži i njegova posebnost, jer ne služi tek kao popratni sadržaj, nego kao nastavak iste umjetničke ideje u drugom mediju.
U središtu videospota nalazi se hibridni glas koji spaja živi glas glumice Ree Bušić s glasom generiranim umjetnom inteligencijom. Rezultat je vokal koji djeluje istodobno prisno i izmješteno, ljudski i obrađeno, poznato i nestabilno. Time se nastavlja jedno od ključnih pitanja koje projekt SOLARIS DVA otvara od početka, gdje završava stvarna ljudska prisutnost, a gdje počinje njezina tehnološki proizvedena verzija.
Glazbena podloga videospota nastala je uz pomoć umjetne inteligencije, a oslanja se na spoj minimal i ambient techna, microhousea i analognog basa. Elektronički ritam prati tekst o usamljenosti, udaljenosti i čežnji za domom, pri čemu se posebno ističe motiv astronauta koji, umjesto velikih tehnoloških vizija, sanjaju najjednostavniji prizor sa Zemlje, zelenu travu pred kućom. Upravo se u tom spoju digitalnog zvuka i vrlo ljudske nostalgije dodatno otvara pitanje može li tehnologija proizvesti emociju kojoj doista vjerujemo.
Vizualno, “Zelena trava” nastavlja estetiku same predstave i sažima njezin izvedbeni svijet. U njemu se susreću živa scenska akcija, arhivski materijali iz filma Solaris Andreja Tarkovskog, deepfake projekcije, svjetlosni i pirotehnički efekti te robotski pas Unitree Go2 AIR. Robot pritom nije tretiran kao rekvizit, nego kao neljudski izvođač koji aktivno testira granice empatije prema stroju, senzoru i kodu.
Predstava SOLARIS DVA polazi od romana Stanisława Lema i filma Andreja Tarkovskog iz 1972. godine, ali ih ne prenosi kao klasičnu adaptaciju. Umjesto toga, Šeparović ih premješta u suvremeni kontekst generativne umjetne inteligencije, digitalnih arhiva i deepfake tehnologije, u vremenu u kojem granice između živog tijela, filmske slike i računalno generirane stvarnosti postaju sve nestabilnije.
U središtu predstave nalazi se lik Hari, koji tumači Rea Bušić. Njezin lik oblikovan je kao figura ljubavi, gubitka i povratka, istodobno fizički prisutna i digitalno rekonstruirana kroz AI i deepfake procese, uključujući i spajanje s licem Natalije Bondarčuk iz Tarkovskijeva filma. Time projekt dodatno problematizira odnos između pamćenja, slike, prisutnosti i tehnološki proizvedene iluzije.
SOLARIS DVA tehnologiju ne koristi kao ukras niti kao atraktivnu kulisu, nego kao ravnopravan izvedbeni materijal. Umjetna inteligencija, deepfake, arhivski film, živo glumačko tijelo, projekcija, robotika i hibridni glas grade slojeve izvedbe kroz koje se otvaraju pitanja percepcije, autentičnosti, povjerenja i sjećanja. Upravo zato lipanjske izvedbe u Zagrebu ne djeluju kao obične reprize, nego kao nastavak života projekta koji se i dalje razvija, mijenja i širi.
Novi videospot “Zelena trava” taj proces dodatno potvrđuje, jer SOLARIS DVA ovime izlazi iz okvira same kazališne izvedbe i postaje projekt koji vlastiti umjetnički prostor gradi i izvan scene, u mediju slike, zvuka i digitalne prisutnosti. Time se njegov svijet ne zatvara završetkom predstave, nego nastavlja trajati i izvan pozornice.
