Koliko sebe moramo utišati da bismo bile prihvaćene? Četiri žene u Sarajevu otvorile su razgovor koji se tiče gotovo svake od nas

 Što znači biti svoja u svijetu koji često ima unaprijed definiranu predodžbu o tome kakva bi žena trebala biti? Kako se izboriti s pritiskom da budemo tiše, manje zahtjevne ili manje ambiciozne i koliko je važna podrška drugih žena na tom putu? O tim su pitanjima razgovarale Ida Prester, Nina Skočak, Hristina Popović i Eva Kostić na panelu „We’re Worth It“, održanom na Sarajevo Film Festivalu u organizaciji festivalskog partnera L’Oréal Paris.

Na glavnom festivalskom trgu, pred publikom i predstavnicima medija, četiri žene iz različitih područja – glazbe i medija, društvenog aktivizma, glume i filma – govorile su iz osobnog iskustva o samopouzdanju, očekivanjima okoline, ambicijama, izborima i slobodi da vlastitu vrijednost ne mjerimo tuđim kriterijima. U fokusu nije bila potraga za jednim odgovorom na pitanje što znači ,,vrijediti’’, već različiti načini na koje žene danas grade odnos prema sebi, svojim izborima, ambicijama i vlastitom glasu.

,,Za mene je autentičnost ključna za vrijednost svake osobe. Kada vjerujem u ono što jesam i kada sam to ja, to se vidi,” istaknula je Nina Skočak, govoreći što za nju znači poruka ,,I’m Worth It”.

Poseban filmski kontekst razgovoru dala je mlada glumica Eva Kostić, koja na Sarajevo Film Festival stiže kao protagonistica dugo očekivanog filma ,,17’’, redateljice Kosare Mitić, koji otvara osjetljive, hrabre i društveno važne teme traume, šutnje i izolacije, prateći priču dviju mladih žena čiji se životi, spletom neočekivanih okolnosti, neraskidivo povezuju. Njihov odnos postaje prostor povjerenja, razumijevanja i podrške, dok film kroz njihovo iskustvo govori o snazi ženske solidarnosti i potrebi da se o teškim iskustvima ne šuti.

Govoreći o radu na ulozi, Eva je istaknula koliko joj je lik promijenio odnos prema samoj sebi. ,,Ovaj lik me naučio da budem hrabrija, da ne prešutim kada ne treba, da pokažem temperament. Ranije sam umanjivala, pokušavala biti fina, a rad upravo na ovoj ulozi otvorio mi je neki novi oblik samopouzdanja.”

Jedna od tema koja je otvorila najviše prostora za razgovor bio je pritisak s kojim se žene i dalje susreću, od očekivanja da budu manje glasne i manje ambiciozne, do potrebe da svoje odluke i stavove često dodatno objašnjavaju i opravdavaju. Govoreći o osobnim iskustvima, sudionice su se osvrnule na trenutke u kojima su morale birati između očekivanja drugih i vlastitog osjećaja o tome što žele i u što vjeruju. Posebno je bilo riječi o pritisku koji dolazi s javnim prostorom i društvenim mrežama, gdje komentari anonimnih korisnika često postaju mjerilo prema kojem žene počinju preispitivati same sebe.

,,Život u javnosti je poput veze sa zlostavljačem. Prije svake objave, pojavljivanja, morate zamisliti najgori mogući scenarij, komentar i procijeniti možete li živjeti s tim,” rekla je Ida Prester, ukazujući na normalizaciju negativnih komentara i pritiska kojem su javne osobe izložene.

,,Ne smijemo se kao društvo na to navikavati,” dodala je Nina Skočak.

Govoreći o pritisku da se uklopimo u očekivanja drugih, Hristina Popović navela je kako je donedavno dobivala komentare da je ,,debela”, a danas da je ,,anoreksična,” te je istaknula kako nitko nema pravo komentirati tuđe tijelo.

,,Osnažena žena nije ona koja se ničeg ne boji, već žena koja ne traži dopuštenje da učini stvari kojih se boji. Kod nas je uobičajeno da nas društvo često tjera da se uklopimo, a to podrazumijeva da amputiraš dijelove sebe kako bi se uklopila u nečiju stvarnost. A to ne moramo raditi kako bismo bile prihvaćene. Imamo pravo reći teško mi je, i odgajati dijete i snimati film, putovati osam sati. Imamo pravo na to.“

Razgovor je otvorio i pitanje odnosa među ženama, koliko su spremne uspjeh druge žene vidjeti kao razlog za slavlje, a ne kao konkurenciju. Sudionice su istaknule da podrška ne znači samo ohrabrenje u trenutcima kada je teško, već i spremnost da drugoj ženi napravimo prostor, priznamo njezin uspjeh i budemo uz nju bez potrebe za uspoređivanjem.

„Trebale bismo osnaživati jedna drugu, a ne dodatno otežavati ionako težak položaj u društvu. Treba li to biti dio edukacije formalnog obrazovanja? Smatram da da,” rekla je Hristina Popović.

Govoreći o vlastitom iskustvu, Nina Skočak istaknula je koliko su joj druge žene bile važne u trenucima kada je činila velike korake: „Mene su žene najviše inspirirale i najviše sam učila od žena.“

L’Oréal Paris ove je godine novčani partner službene festivalske nagrade ,,Srce Sarajeva’’ za najbolju glumicu, čime je svoju dugogodišnju poruku o vrijednosti svake žene povezao s konkretnom podrškom umjetnicama i njihovu stvaralaštvu.

U industriji u kojoj vidljivost i prilike nisu uvijek ravnomjerno raspoređene, važno je da podrška ženama ne ostane samo na riječima. Ona dobiva svoje mjesto na pozornici, priznanje koje ostaje zabilježeno i konkretnu podršku talentu i radu žena koje svojim stvaralaštvom oblikuju filmsku umjetnost.

Upravo se tu zaokružuje i glavna poruka razgovora: podrška ženama nije samo pitanje riječi, već i prostora koji im se daje da govore, stvaraju i budu prepoznate. Od razgovora o tome kako gradimo odnos prema sebi, preko priča o ženskoj solidarnosti, do konkretnog priznanja umjetničkom radu  ,,We’re Worth It’’ na Sarajevo Film Festivalu

otvorio je pitanje koje je mnogo veće od jednog panela: tko određuje koliko vrijedim i što se događa kada odlučimo da taj odgovor damo same?

Vrijedim. I to je to.