Ljubav koja boli i glazba koja sve mijenja: ‘Cyrano’ donosi najemotivniji filmski mjuzikl koji ne smijete propustiti
Hrvatska radiotelevizija (HRT) u nedjelju, 14. lipnja, na Prvome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV1) s početkom u 22:15 sati donosi prikaz raskošnog filmskog mjuzikla „Cyrano“, suvremene filmske interpretacije jedne od najpoznatijih ljubavnih priča europske dramske tradicije koja je ujedno obilježena i prepoznatljivim autorskim potpisom redatelja Joea Wrighta.
Riječ je o filmskom ostvarenju koje na osebujan način spaja klasičnu dramaturgiju i glazbeni izričaj, pri čemu se bezvremenska priča o ljubavnom trokutu, nesigurnosti i žrtvi prenosi kroz snažne emotivne prizore i glazbene brojeve koji dodatno naglašavaju unutarnje sukobe likova. Film je nastao prema kazališnoj adaptaciji iz 2018. godine, koja se oslanja na slavnu dramu Edmonda Rostanda „Cyrano de Bergerac“ iz 1897. godine, a koja već više od stoljeća ostaje jedno od ključnih djela o idealiziranoj ljubavi i identitetu.
U središtu priče nalazi se Cyrano de Bergerac, francuski pjesnik i vojnik iz 17. stoljeća, prikazan kao čovjek iznimne intelektualne snage i hrabrosti, ali istodobno opterećen dubokom nesigurnošću zbog vlastitog izgleda, što ga sprječava da otvoreno izrazi osjećaje prema Roxanne, ženi koju voli. Njegova nesposobnost da se emocionalno izloži dodatno se komplicira pojavom mladog Christiana, muškarca koji osvaja Roxanne na prvi pogled, ali kojem nedostaje Cyranova rječitost, što dovodi do složene emocionalne dinamike u kojoj se ljubav izražava posredno, kroz tuđe riječi i skrivene identitete.
Ova verzija „Cyrana“ donosi značajan odmak od ranijih filmskih interpretacija, uključujući i poznatu adaptaciju iz 1990. godine s Gérardom Depardieuom, jer se umjesto klasične epske forme i naglašenih masovnih scena oslanja na intimniji pristup, stiliziranu vizualnu estetiku i gotovo bajkovitu atmosferu, dok se fizička karakterizacija glavnog lika interpretira kroz izbor Petera Dinklagea, čime se dodatno redefinira odnos prema temama drugačijosti i društvene percepcije. U ovoj interpretaciji glazbeni segmenti preuzimaju dio narativne funkcije dijaloga, čime se emocionalni intenzitet dodatno produbljuje, a likovi dobivaju prostor za izraženiju introspekciju.
Film je u profesionalnim krugovima dobio pohvale zbog snažnih glumačkih izvedbi, osobito Dinklageove interpretacije koja je istaknuta kao emocionalno uvjerljiva i slojevita, kao i zbog glazbene podloge koju potpisuju Aaron Dessner, Bryce Dessner, Matt Berninger i Carin Besser, dok su vizualni i kostimografski segmenti prepoznati kroz nominacije za prestižne filmske nagrade, uključujući Oscar za kostimografiju te nominaciju za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma.
Glavne uloge u filmu tumače Peter Dinklage, Haley Bennett, Kelvin Harrison Jr., Ben Mendelsohn, Monica Dolan i Bashir Salahuddin, dok scenarij potpisuje Erica Schmidt prema izvornom Rostandovu tekstu i vlastitoj kazališnoj adaptaciji, a režiju Joe Wright, uz direktor fotografije Seamus McGarvey, čiji je vizualni pristup dodatno naglasio emotivnu i estetsku dimenziju priče.
Iako film u kinodistribuciji nije ostvario očekivani komercijalni uspjeh, djelomično i zbog okolnosti pandemije, ostao je relevantan u kontekstu suvremenih reinterpretacija klasičnih djela, osobito zbog načina na koji kombinira glazbeni izraz, kazališnu strukturu i filmski jezik u jedinstvenu cjelinu koja naglasak stavlja na emociju, identitet i univerzalnost ljubavne priče.
