Od Islanda do Japana: Države sve ozbiljnije skraćuju radni tjedan
Mnoge države koje su desetljećima gradile gospodarski uspjeh na dugim radnim satima danas ozbiljno preispituju način na koji organiziraju posao. Od Islanda, koji je među prvima proveo opsežna testiranja kraćeg radnog vremena, do Japana, koji pokušava pronaći rješenje za problem preopterećenosti zaposlenika, sve više zemalja istražuje mogućnosti skraćivanja radnog tjedna bez smanjenja produktivnosti.
Tema četverodnevnog radnog tjedna više nije rezervirana za akademske rasprave i poslovne eksperimente. Posljednjih godina postala je dio nacionalnih strategija, zakonskih prijedloga i pilot-projekata diljem svijeta. Razlozi za takve promjene povezani su s rastućim problemom profesionalnog sagorijevanja, promjenama na tržištu rada, demografskim izazovima i sve većom potrebom za kvalitetnijom ravnotežom između poslovnog i privatnog života.
Island je pokazao da kraći radni tjedan može funkcionirati
Island se danas često navodi kao jedna od država koja je najviše utjecala na globalnu raspravu o budućnosti rada. Tijekom velikih pilot-projekata provedenih između 2015. i 2019. godine tisuće zaposlenika radile su kraći broj sati bez smanjenja plaće. Cilj je bio utvrditi može li se zaposlenicima omogućiti više slobodnog vremena bez negativnog utjecaja na poslovne rezultate. Rezultati su pokazali da je produktivnost u većini slučajeva ostala jednaka ili se čak povećala. Istodobno su zaposlenici prijavljivali manju razinu stresa, bolje mentalno zdravlje i veće zadovoljstvo privatnim životom. Uspjeh islandskih eksperimenata privukao je pozornost vlada, sindikata i poslodavaca diljem svijeta te otvorio prostor za slične projekte u drugim državama.
Japan traži odgovor na problem prekomjernog rada
Dok Island predstavlja primjer uspješnog testiranja kraćeg radnog vremena, Japan se s ovom temom suočava iz nešto drukčijih razloga. Japanska poslovna kultura desetljećima je bila poznata po dugim radnim danima i velikom pritisku na zaposlenike. Problem je postao toliko ozbiljan da je nastao i pojam „karoshi”, koji označava smrt uzrokovanu prekomjernim radom. Kako bi smanjile negativne posljedice takvog načina života, japanske vlasti i pojedine tvrtke posljednjih godina sve češće eksperimentiraju s fleksibilnijim modelima rada. Osim poboljšanja kvalitete života zaposlenika, cilj je povećati natalitet, potaknuti ravnopravnije sudjelovanje žena na tržištu rada i stvoriti zdravije radno okruženje za buduće generacije.
Europske države sve češće testiraju nove modele rada
Osim Islanda, brojne europske zemlje posljednjih su godina pokrenule različite inicijative povezane sa skraćivanjem radnog vremena. Belgija je zaposlenicima omogućila raspoređivanje punog fonda sati na četiri dana, dok su Portugal, Španjolska i Njemačka pokrenuli opsežne pilot-projekte kako bi procijenili učinke kraćeg radnog tjedna. Europske vlade suočavaju se s nizom izazova koji uključuju starenje stanovništva, nedostatak kvalificirane radne snage i promijenjena očekivanja mlađih generacija. Upravo zato fleksibilniji modeli rada sve češće postaju dio šire strategije za privlačenje i zadržavanje zaposlenika na tržištu rada.
Produktivnost postaje važnija od broja odrađenih sati
Jedan od najvažnijih argumenata u korist kraćeg radnog tjedna odnosi se na promjenu načina na koji se promatra produktivnost. Sve više stručnjaka smatra da broj sati provedenih na radnom mjestu nije najbolji pokazatelj učinkovitosti zaposlenika. Digitalizacija, automatizacija i razvoj novih tehnologija omogućili su brže obavljanje brojnih zadataka koji su nekada zahtijevali znatno više vremena. Tvrtke koje su sudjelovale u eksperimentima često ističu da su zaposlenici postali fokusiraniji, da se održava manje nepotrebnih sastanaka i da se poslovni procesi odvijaju učinkovitije kada je vrijeme ograničeno.
Burnout i mentalno zdravlje postaju pitanje nacionalnih politika
Pitanje mentalnog zdravlja zaposlenika posljednjih godina sve se češće nalazi među prioritetima vlada i poslodavaca. Profesionalno sagorijevanje više se ne promatra isključivo kao osobni problem pojedinca, nego i kao gospodarski izazov koji može utjecati na produktivnost, zdravstvene sustave i ukupnu konkurentnost gospodarstva. Brojna istraživanja pokazala su da zaposlenici koji imaju više vremena za odmor, obitelj i osobne aktivnosti češće prijavljuju višu razinu zadovoljstva životom. Istodobno se smanjuje broj bolovanja povezanih sa stresom, a povećava osjećaj motivacije i pripadnosti radnom okruženju.
Zašto dio poslodavaca i dalje nije uvjeren
Unatoč pozitivnim rezultatima brojnih istraživanja, dio poslodavaca i dalje smatra da četverodnevni radni tjedan nije primjenjiv u svim sektorima. Djelatnosti poput zdravstva, proizvodnje, logistike i turizma često zahtijevaju kontinuiranu prisutnost zaposlenika te je organizacija rada u takvim uvjetima znatno složenija. Pojedini stručnjaci upozoravaju da uspješnost kraćeg radnog tjedna ovisi o vrsti posla, organizacijskoj kulturi i mogućnostima prilagodbe poslovnih procesa. Zbog toga se u mnogim državama trenutačno provode pilot-projekti kako bi se pronašla rješenja prilagođena različitim industrijama.
Mijenja li se globalni pogled na radni tjedan
Povijest rada pokazuje da radni uvjeti nikada nisu bili trajno zadani. Nekada su šestodnevni radni tjedni bili uobičajeni, dok je petodnevni radni tjedan tijekom 20. stoljeća postupno postao standard u velikom dijelu svijeta. Današnja rasprava o četverodnevnom radnom tjednu pokazuje da se tržište rada ponovno nalazi pred mogućom promjenom. Iako još nije moguće predvidjeti hoće li kraći radni tjedan postati globalni standard, sve veći broj država smatra da je postojeći model potrebno prilagoditi novim okolnostima. Od Islanda do Japana sve je više primjera koji pokazuju da uspješnost rada ne mora nužno ovisiti o broju sati provedenih na poslu, nego o kvaliteti organizacije, motivaciji zaposlenika i sposobnosti prilagodbe suvremenim potrebama društva.
