RIJEKA O TOME BRUJI: Pet umirovljenika pod zvijezdama napravilo je nešto što nitko nije očekivao, a Dvořák je bio samo početak

U vremenu u kojem gradski prostori sve češće postaju prolazne kulise ubrzanoga svakodnevnog ritma, a kulturni događaji nerijetko ostaju zarobljeni unutar institucionalnih okvira i unaprijed određenih očekivanja publike, ovogodišnje Riječke ljetne noći otvaraju novu točku umjetničkog susreta i novu koordinatu riječke kulturne geografije, jer će se vrt Astronomskog centra na Vežici, okružen borovima, uzdignutim obroncima grada i noćnim nebom koje nadvisuje svakodnevne gradske zvukove, prvi put uključiti u festivalski program kao prostor izvedbe, promišljanja i zajedničkoga iskustva.

U takvom ambijentu, koji istodobno pripada prirodi, znanosti i kontemplaciji, 3. srpnja u 21 sat premijerno će biti izvedena predstava „Serenada ljetne noći“, novi autorski projekt dirigenta i redatelja Karla Hubaka, umjetnika koji posljednjih godina dosljedno razvija vlastiti kazališni i glazbeni izraz na granici koncertne izvedbe, dramske strukture i dokumentarne stvarnosti, nastojeći otvoriti prostor u kojem se glazba ne sluša samo kao estetski događaj nego kao iskustvo koje zahvaća ljudsku svakodnevicu, pamćenje i međusobne odnose.

Nakon zapaženog autorskog projekta „Gdje je Zrinjski? U Parku heroja“, Hubak se na festival vraća predstavom koja odbacuje stroge žanrovske odrednice i koja se ne može jednostavno svrstati ni u područje koncertne produkcije ni u područje klasične dramske izvedbe, budući da se njezina struktura razvija upravo u prostoru između glazbe i kazališta, između rituala zajedničkog slušanja i običnih životnih situacija koje iznenada dobivaju pozorničku dimenziju.

Podnaslovljena kao kompozicija za pet prijatelja i orkestar, predstava polazi od naizgled jednostavne situacije u kojoj se pet riječkih umirovljenika okuplja kako bi zajedno proveli ljetnu večer, pozivajući orkestar da im izvede Dvořákovu serenadu, no iza te jednostavne premise otvara se čitav niz pitanja o vremenu, starenju, slušanju, prisutnosti i mogućnosti da se čovjek, opterećen vlastitim brigama, navikama i neprestanim unutarnjim dijalogom, doista prepusti glazbi i tišini koju ona zahtijeva.

Priprema prostora, pomicanje stolica, razvlačenje kabela, postavljanje rasvjete i organizacija susreta nisu u ovoj predstavi samo tehničke radnje, nego postaju metafora ljudske potrebe da se stvori mjesto zajedništva, jer se istinska priprema za glazbu ne odvija među reflektorima i scenografskim elementima, nego unutar čovjeka koji mora pronaći sposobnost da nakratko utiša svakodnevni šum svijeta i dopusti da zvuk postane iskustvo.

Posebnu vrijednost projekta predstavljaju njegovi izvođači, riječki umirovljenici Đorđo Bonić, Željko Fućak, Ivo Grubiša, Mislav Kristović i Nenad Vukelić, koji na pozornicu ne donose unaprijed oblikovane dramske likove, nego vlastita sjećanja, životna iskustva i osobne biografije, pretvarajući vlastite godine, uspomene i životne okolnosti u autentičan kazališni materijal. U društvenom trenutku koji stariju životnu dob često promatra kroz prizmu povlačenja, nevidljivosti ili društvene marginalizacije, njihova prisutnost na sceni dobiva dodatnu simboličku težinu, jer pokazuje kako iskustvo i životno pamćenje mogu postati aktivan dio suvremene umjetničke produkcije.

Glazbeno središte predstave čini Serenada za puhače Antonína Dvořáka, jedno od najpoznatijih djela skladateljeva opusa, koje će izvesti komorni ansambl Riječkog simfonijskog orkestra. Djelo izvorno nastalo kao večernja glazbena forma pod otvorenim će nebom Astronomskog centra pronaći svoj gotovo prirodni prostor, budući da se njegov karakter, obilježen mirnoćom, elegancijom i suptilnim emocionalnim registrima, skladno povezuje s ambijentom noćnoga vrta i otvorenoga neba.

Glazba u ovoj predstavi nije dekor, nije pozadinska pratnja dramskoj radnji i nije ilustracija unaprijed zadanih značenja, nego njezin unutarnji razlog i središnje mjesto oko kojega se okupljaju izvođači i publika. Predstava gledatelja postupno uvodi u stanje slušanja, usporava ritam percepcije i otvara prostor za pitanje što se događa nakon što posljednji ton utihne, ostavljajući mogućnost da se upravo u toj tišini, nakon završetka glazbe, dogodi ono najvažnije iskustvo.

Hubakov autorski koncept tako postaje svojevrsna režija pažnje i režija slušanja, usmjerena prema čovjeku koji se pokušava osloboditi neprekidne prisutnosti tehnologije, svakodnevne buke i ubrzanoga ritma suvremenoga života. U vremenu neprestanih informacija, zvukova i ekrana, predstava predlaže drugačiji oblik zajedništva, zasnovan na prisutnosti, koncentraciji i sposobnosti da se na trenutak ugase uređaji, utišaju vanjski podražaji i vrati osjećaj unutarnjega mira.

Uvrštavanjem vrta Astronomskog centra među festivalske lokacije Riječke ljetne noći potvrđuju i vlastitu programsku otvorenost prema novim prostorima grada, dok „Serenada ljetne noći“ istodobno postaje umjetnički događaj koji povezuje glazbu, kazalište, osobna iskustva i urbani prostor u jedinstvenu cjelinu. Reprizne izvedbe održat će se 4. i 9. srpnja s početkom u 21 sat, nastavljajući dijalog između umjetnosti i grada te potvrđujući kako se najvažniji kulturni događaji ponekad događaju upravo ondje gdje se susreću ljudska blizina, tišina i zvjezdano nebo nad gradom.