na Googleu Što biste rekli da vam je ostalo još pet minuta? Stjepan Lach otvoreno je govorio o ljubavi, obitelji i smrti
Video format “5 Minutes Left” autora Kristijana Jalšića donio je novu epizodu, a ovoga puta gost je bio glazbenik Stjepan Lach koji danas izbacuje i svoju novu pjesmu “Moje si zauvijek”je u simulaciji svojih posljednjih pet minuta života otvoreno govorio o smrti, obitelji, braku, ljubavi, vjeri i stvarima za koje danas smatra da su u životu najvažnije.
Već na početku razgovora priznaje da mu je istovremeno žao i nije žao što će umrijeti. Žao mu je jer mora ostaviti ljude i život koji poznaje, ali smrt ne doživljava isključivo kao kraj.
Za njega je smrt prijelaz iz jedne dimenzije u drugu, nešto što uspoređuje s rođenjem.
Govoreći o najvećoj životnoj lekciji, Lach ističe kako je s vremenom shvatio da ništa nije nevažno. Male stvari, kaže, često su upravo one koje na kraju čine najveću razliku.
Lach, koji je inače otac četvero djece, odgovara da su njegovo najveće životno postignuće djeca, iako priznaje da je mogao biti bolji otac, ali i bolji suprug. Kaže da se trudio biti savršen, iako u tome nije uvijek uspijevao, te se nada da će njegova supruga jednog dana o njemu govoriti lijepo.
Zanimljiv dio razgovora odnosio se i na ljubav i brak. Na pitanje bi li mu smetalo da se njegova supruga nakon njegove smrti uda za drugog muškarca, odgovara da ne bi imao ništa protiv.
Smatra da je čovjek monogamno biće, iako priznaje da ljubav može imati različite oblike. Za njega je ljubav prije svega odluka, a istovremena zaljubljenost u dvije osobe nije nešto što bi se uklapalo u njegova načela.
Posebno zanimljivo govori o mogućnosti prijateljstva između muškarca i žene koji se međusobno privlače. Vjeruje da je takav odnos moguć i da je za kvalitetan brak dobro da osobe prvo budu prijatelji. Upravo je tako, kaže, počela i njegova priča sa suprugom.
Prije nego što ju je upoznao, iskusniji ljudi govorili su mu da će jednostavno znati kada naiđe prava osoba. Tada mu je to zvučalo kao klišej, sve dok nije upoznao svoju suprugu. Tek je tada shvatio da je u prijašnjim vezama mislio da zna što je prava ljubav, a zapravo je bio u krivu.
Brak mu, kaže, nije učinio život lošijim niti težim, već bogatijim. Njihovu vezu dodatno opisuje kroz vjeru i smatra da je Bog od samog početka bio prisutan u njihovu odnosu. Iako su zbog udaljenosti znali prolaziti tjednima bez susreta, vjeruje da su se okolnosti uvijek nekako posložile tako da njihov odnos opstane.
Lach se otvoreno deklarira kao kršćanin, a na pitanje kako zna da je kršćanstvo prava religija odgovara iz osobnog iskustva: “Zato što imam iskustvo živog Boga.”
Govoreći o vlastitim pogreškama, ne pokušava se prikazati savršenim. Priznaje da je sigurno bilo situacija u kojima je mogao pomoći drugome, ali je zbog vlastite komocije odlučio ne reagirati. Žao mu je i što nije više vremena posvetio radu na vlastitim talentima.
Pred kraj razgovora dolazi pitanje o svijetu u kojem živimo. Lach smatra da svijetom vlada sila koja stvari pokušava okrenuti naopako, ali vjeruje da je dovoljan i jedan čovjek koji će biti svjetlo u tami da svemu da smisao.
U posljednjim sekundama ostavlja poruku za gledatelje. Vjeruje da život nakon smrti postoji i smatra da bi ljudi potpuno drugačije živjeli kada bi bili svjesniji te činjenice. “Nadam se da će ljudi doživjeti Boga.”
