UGASITE MOBITELE I DOĐITE POD ZVIJEZDE: Rijeka dobiva najneobičniju predstavu ljeta
Postoje predstave koje započinju podizanjem zastora i prvim izgovorenim rečenicama, a postoje i one druge, tiše i možda opasnije, koje počinju mnogo ranije, u trenutku kada čovjek zastane pred vlastitom svakodnevicom, kada ušutkaju telefoni, kada se grad nakratko udalji i kada među ljudima ostane samo ono najjednostavnije i najteže – zajedničko vrijeme. Upravo takvu predstavu ovogodišnje Riječke ljetne noći donose u vrt Astronomskog centra na Vežici, gdje će 3. srpnja u 21 sat premijerno biti izvedena „Serenada ljetne noći“, novi autorski projekt Karla Hubaka, umjetnika koji posljednjih godina uporno i dosljedno briše granice između koncerta, kazališta i ljudske svakodnevice.
Pod otvorenim nebom, među borovima, iznad grada koji će se polako gasiti u ljetnoj večeri, okupit će se pet umirovljenika i jedan orkestar. Na prvi pogled gotovo ništa dramatično. Nekoliko stolica, nekoliko kabela, rasvjeta koju treba namjestiti i ljudi koji čekaju jedni druge. Međutim, upravo u toj običnosti, u tim malim poslovima i tihim razgovorima, Karlo Hubak pronalazi prostor za kazalište.
„Serenada ljetne noći“ podnaslovljena je kao kompozicija za pet prijatelja i orkestar, a njezina se radnja odvija na Vežici, gdje se pet riječkih umirovljenika sastaje kako bi zajedno provelo jednu ljetnu večer. Pozvali su orkestar da im svira Dvořákovu serenadu, no prije glazbe potrebno je pripremiti prostor. Donose se stolice, razvlače kablovi, podešava rasvjeta i čekaju oni koji kasne. Ljudi si pomažu, ponekad se međusobno usporavaju, ponekad smetaju jedni drugima, a ponekad upravo u toj nesavršenoj ljudskoj blizini nastaje ono što kazalište oduvijek pokušava uhvatiti.
Jer u središtu ove predstave ne nalazi se samo glazba nego i pitanje može li suvremeni čovjek još uvijek slušati. U vremenu koje neprestano proizvodi buku, obavijesti, slike i informacije, tišina postaje gotovo nedostižan luksuz. Slušamo glazbu opterećeni mislima, poslovima, brigama i navikama, dok se pozornost raspršuje na bezbroj sitnih podražaja.
Upravo zato „Serenada ljetne noći“ postavlja jednostavno, ali duboko pitanje: postoji li u nama još uvijek dovoljno mira da se prepustimo zvuku, da nakratko utišamo vlastite unutarnje razgovore i dopustimo glazbi da djeluje bez žurbe i bez potrebe da je odmah objasnimo.
Karlo Hubak svoju predstavu opisuje kao svojevrsnu režiju slušanja. Ne radi se samo o koncertu niti samo o kazalištu. Predstava publici daje vrijeme da se pripremi, da uspori i da se odmakne od ritma svakodnevice prije nego što se oglase prvi tonovi Dvořákove glazbe. Nakon glazbe ostaje prostor za tišinu, za odjek i za ono što se događa kada posljednji ton utihne.
U vremenu neprestanih podražaja, takav umjetnički postupak djeluje gotovo subverzivno. Kazalište tako postaje jedno od rijetkih mjesta na kojem je još moguće dijeliti vrijeme bez žurbe, bez ekrana i bez potrebe da se svaki trenutak odmah pretvori u sadržaj.
Posebnu vrijednost predstavi daju njezini izvođači. Đorđo Bonić, Željko Fućak, Ivo Grubiša, Mislav Kristović i Nenad Vukelić riječki su umirovljenici koji na scenu ne donose samo uloge nego i vlastita životna iskustva. Njihova prisutnost na pozornici unosi u predstavu autentičnost koju profesionalna gluma često pokušava dosegnuti, a rijetko u potpunosti ostvaruje.
Njihove geste, način govora, ritam kretanja i iskustvo godina postaju kazališni materijal. U društvu koje starost često promatra kroz prizmu povlačenja i nevidljivosti, njihova prisutnost na sceni dobiva dodatnu težinu, jer pokazuje da životno iskustvo može postati izvor umjetnosti, a svakodnevica pozornica.
Glazbenu okosnicu predstave čini Serenada za puhače Antonína Dvořáka, jedno od najpoznatijih skladateljevih djela, koje će izvoditi Riječki simfonijski orkestar pod dirigentskim vodstvom Karla Hubaka. Dvořákova glazba, nastala kao večernja forma namijenjena otvorenom prostoru i zajedničkom slušanju, u vrtu Astronomskog centra dobiva gotovo prirodan ambijent.
Zvuk puhača pod otvorenim nebom, među stablima i pod zvijezdama, vraća glazbi onu izvornu dimenziju zajedničkog iskustva, onu mogućnost da ljudi nakratko budu zajedno ne zbog obveze, nego zbog ljepote.
„Serenada ljetne noći“ druga je Hubakova autorska predstava nastala za Riječke ljetne noći i nastavlja njegovo istraživanje susreta klasične glazbe i suvremenoga kazališta. No možda još važnije od toga, ona istražuje nešto što se danas čini gotovo izgubljenim – sposobnost da zajedno provedemo vrijeme, da slušamo i da dopustimo tišini da ponovno postane dio našega života.
Jer ponekad je najveći događaj upravo onaj u kojem se na pozornici ne događa ništa spektakularno. Pet ljudi, nekoliko stolica, jedan orkestar i ljetna večer pod riječkim nebom možda su danas dovoljno veliko čudo.
