63 filma, 30 zemalja i priče generacije na rubu promjene: Tabor New Frame Film Festival donosi najjaču kratkometražnu scenu godine

Od 2. do 4. srpnja dvorac Veliki Tabor ponovno će postati središte suvremene kratkometražne filmske scene jer Tabor New Frame Film Festival u svom međunarodnom natjecateljskom programu okuplja autore čiji filmovi promišljaju društvo obilježeno promjenama, nesigurnostima i složenim pitanjima suvremenog identiteta. Prema izboru umjetničkog direktora i selektora Dalibora Jakusa, ovogodišnje izdanje festivala donosi 63 kratkometražna filma iz 30 zemalja u međunarodnoj, hrvatskoj i studentskoj konkurenciji, pri čemu će publika imati priliku vidjeti brojne premijerne naslove.

Međunarodni program donosi 29 ostvarenja različitih filmskih rodova koja kroz igrane, dokumentarne, animirane i eksperimentalne forme istražuju iskustva generacije odrasle uz globalne krize. Autori se bave pitanjima pripadanja, obiteljskih odnosa, kolektivnog pamćenja, političkih okolnosti i društvenih nejednakosti, pritom stvarajući filmove koji osobne priče povezuju sa širim društvenim kontekstom.

Među istaknutim naslovima nalazi se nizozemsko-palestinska drama „Posljednji kadar” redatelja Parhama Rahimzadeha koja kroz priču o mladiću koji nakon smrti brata ratnog fotografa preuzima njegov fotoaparat otvara pitanje odgovornosti svjedočenja u ratnim okolnostima. Film istražuje granice između osobnog gubitka i povijesnog zapisa te pokazuje kako fotografija može postati prostor sjećanja, ali i dokaz vremena u kojem nastaje.

Pitanjem povijesnih trauma bavi se i francuski film „U blatu” Andyja Burona koji gledatelja vodi na bojišta Prvog svjetskog rata, dok portugalski film „Maria Henriqueta je bila ovdje” Nuna Pimentela kroz filmsku rekonstrukciju vraća glas ženi gotovo izgubljenoj u službenim zapisima povijesti. Sličan odnos prema prošlosti donosi i eksperimentalna drama „Blondi” Jacka Salvadorija koja kroz perspektivu Hitlerove njemačke ovčarke stvara grotesknu analizu moći, propagande i raspada političkog sustava.

Obiteljski odnosi i međuljudski sukobi također zauzimaju važno mjesto u ovogodišnjem programu. Film „Kunić” Alessandra Marchiorija Rocce donosi mračnu priču o odnosu oca i sina, dok „Bogovi” Anasa Sareena prati raspad odnosa dvojice braće nakon smrti njihova oca. Haitijsko-francuski film „Plavo srce” Samuela Suffrena istražuje emocionalne udaljenosti i društvene pritiske unutar suvremenog Haitija, pokazujući kako privatni odnosi često odražavaju šire društvene probleme.

Posebnu pažnju privlači i film „Loynes” Doriana Jespersa koji kroz neobičnu povijesnu priču o suđenju neidentificiranom mrtvacu propituje granice identiteta, pravde i društvenih rituala. Filmovi poput kolumbijskog „Chilapa djevojka”, španjolsko-njemačkog „Pet” i portugalsko-mađarskog „Žuta banana” donose perspektive mladih protagonista koji se suočavaju s pitanjima odrastanja, pripadanja i očekivanja okoline.

Suvremene političke i društvene teme prožimaju brojne radove iz međunarodnog programa. Filmovi poput „Aafreen Manzil”, „Prekid emitiranja”, „Pentest” i „Odgoda” istražuju odnose pojedinca prema institucijama, tehnologiji i promjenama koje oblikuju svakodnevni život. Južnoafrički film „Vultures” kroz priču o vozaču vučne službe nakon prometne nesreće prikazuje društvo u kojem borba za opstanak postaje pitanje svakodnevne egzistencije.

Festival donosi i snažne filmove koji progovaraju o kolektivnim traumama i društvenim pritiscima. Francuski film „Kao da ih je zemlja progutala” Natalije León bavi se iskustvom nestanaka i posljedicama gubitka, dok kanadski „Među braćom” Françoisa Lalondea istražuje granice prijateljstva, grupne dinamike i suvremenih predodžbi o muškom identitetu.

Poseban segment programa čine ostvarenja koja pomiču granice filmskog izraza. Portugalski eksperimentalni film „Oh Be A Fine Girl Kiss Me” Alice dos Reis spaja autobiografiju, znanost i fikciju kako bi propitao načine na koje društvo određuje identitete, dok animirani film „Sličice za razmjenu” Radheye Janga kroz fantastično putovanje istražuje nostalgiju, opsesiju i gubitak dječje perspektive. Francuski animirani film „Stidljivi bog” Jocelyna Charlesa dodatno proširuje granice stvarnosti kroz priču koja svakodnevni susret pretvara u nadnaravno iskustvo.

Dokumentarni i hibridni radovi festivala otvaraju pitanja odnosa prema sjećanju, prirodi i granicama stvarnosti. Nizozemski film „Još uvijek uz mene” Jaspera van Leeningena prati pokušaje očuvanja uspomena na preminule kućne ljubimce, dok „Air Horse One” Lassea Lindera istražuje život jedne od najvrjednijih kobila u svijetu konjičkog sporta.

Program zaključuju filmovi koji spajaju intimne priče i univerzalna iskustva. „Netko s kim se mogu konji krasti” Dylana Pailesa-Friedmana, „Jojo” Mohammadreze Mayghanija i „Suvenirnica” Yé Wua kroz različite filmske pristupe govore o usamljenosti, unutarnjim strahovima i potrazi za pripadanjem. Regionalnu perspektivu donosi srpsko-hrvatska koprodukcija „Histeričan napad smijeha” Matije Gluščevića i Dušana Zorića koja otvara pitanja majčinstva i ženskog iskustva, dok hrvatska koprodukcija „Biljeg” Georgea Petera Barbarija istražuje žensku emancipaciju, queer identitet i društvene tabue.

Tabor New Frame Film Festival 2026 potvrđuje svoju ulogu prostora za suvremeni kratki film koji ne prati samo umjetničke trendove nego bilježi stvarnost generacije koja odrasta između političkih lomova, društvenih promjena i stalne potrebe za novim oblicima razumijevanja svijeta.