Dokumentarac koji je potresao regiju: Film o radnicima i nepravdi osvojio glavnu nagradu na Beldocsu
U vremenu u kojem dokumentarni film sve češće postaje prostor za suočavanje s društvenim nepravdama, intimnim ljudskim pričama i pitanjima koja nadilaze granice država i jezika, film Ono što treba činiti još je jednom potvrdio svoju iznimnu snagu osvojivši glavnu nagradu na 19. izdanju festivala Beldocs. Veliko priznanje koje je stiglo iz Beograda dodatno je učvrstilo status ovoga filma kao jednog od najvažnijih regionalnih dokumentarnih ostvarenja posljednjih godina, ali i kao djela koje se ne zadovoljava pukim bilježenjem stvarnosti, nego duboko zadire u ljudske sudbine i sustav koji te iste sudbine svakodnevno oblikuje.
Redatelj Srđan Kovačević u svom je filmu stvorio iznimno snažan, emocionalno precizan i društveno angažiran portret suvremene Europe koja se, iza fasade napretka i ekonomskog razvoja, sve više oslanja na jeftin i često nevidljiv migrantski rad. Umjesto velikih političkih parola i površnih komentara, autor se usredotočuje na ljude, njihove svakodnevne borbe, iscrpljenost, strahove i pokušaje da sačuvaju dostojanstvo u sustavu koji ih često promatra tek kao broj ili radnu snagu bez identiteta. Upravo zbog toga film ne djeluje kao hladna analiza društvenih problema, nego kao intimna i duboko humana priča o otporu, solidarnosti i potrebi da se nepravda ne prihvati kao nešto normalno.
U središtu filma nalaze se ljudi okupljeni oko Radničkog savjetovališta, malog, ali iznimno važnog prostora u kojem obespravljeni radnici svakodnevno traže pomoć, savjet i osjećaj da ih netko napokon vidi i čuje. Kovačević njihov rad prikazuje bez uljepšavanja i bez patetike, dopuštajući stvarnosti da sama progovori kroz iscrpljena lica, tihe razgovore, birokratske prepreke i trenutke kada solidarnost postaje jedino što ljudima preostaje. Upravo u toj jednostavnosti i iskrenosti film pronalazi svoju najveću snagu jer pokazuje kako se velike društvene promjene često rađaju daleko od političkih govornica, u malim uredima, među ljudima koji odbijaju šutjeti i koji vjeruju da zajedništvo još uvijek može nešto promijeniti.
Međunarodni žiri festivala posebno je istaknuo sposobnost filma da složene društvene i političke teme pretvori u snažno ljudsko iskustvo koje publiku ne ostavlja ravnodušnom. U obrazloženju nagrade naglašena je dosljedna autorska vizija, etička jasnoća i snažna društvena rezonancija filma koji gledatelja ne vodi samo prema razumijevanju problema, nego ga istovremeno potiče na razmišljanje o vlastitoj ulozi u društvu i odgovornosti prema drugima. Film pritom ne nudi jednostavna rješenja niti pokušava stvoriti iluziju optimizma, ali unatoč teškim i bolnim temama ostavlja prostor za nadu koja proizlazi iz ljudske povezanosti i odbijanja pasivnosti.
Ovo priznanje s Beldocs samo je nastavak iznimno uspješnog festivalskog puta filma koji je već osvojio Grand Prix na Festivalu dokumentarnog filma u Ljubljana, kao i priznanja na festivalu DOK Leipzig, jednom od najuglednijih europskih festivala posvećenih dokumentarnom i animiranom filmu. Time je potvrđeno kako priča koju film donosi nadilazi lokalni kontekst i postaje univerzalna slika suvremenog društva u kojem pitanja rada, dostojanstva i ljudskih prava postaju sve važnija i sve hitnija.
Posebnu vrijednost filmu daje i činjenica da je nastao kao koprodukcija Hrvatske, Slovenije i Srbije, čime još jednom pokazuje kako umjetnost može povezivati prostore koji dijele slična iskustva i društvene izazove. Uz režiju, Srđan Kovačević potpisuje i scenarij te fotografiju, stvarajući vizualno suzdržan, ali iznimno sugestivan filmski jezik koji dodatno naglašava osjećaj autentičnosti i bliskosti s protagonistima. Producentica Sabina Krešić zajedno s koproducenticama Viva Videnović, Marta Popivoda i Jelena Angelovska sudjelovala je u stvaranju projekta koji je uspio spojiti snažan društveni angažman i iznimnu filmsku kvalitetu.
Ovogodišnje izdanje festivala Beldocs okupilo je više od stotinu filmova te brojne svjetske, europske, regionalne i srpske premijere, potvrđujući status jednog od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u regiji. Upravo zato uspjeh filma Ono što treba činiti dobiva dodatnu težinu jer pokazuje da publika i filmski kritičari sve više prepoznaju važnost dokumentaraca koji ne okreću pogled od stvarnosti, nego je pokušavaju razumjeti, prikazati i promijeniti.
