Jedan miris dovoljan je da vas vrati godinama unatrag. Zrinka Jezdić zna zašto

Miris svježe skuhane kave može vratiti sliku nekog davnog jutra. Miris određenog parfema može prizvati osobu koju godinama nismo vidjeli. Miris bolničkog hodnika može izazvati nelagodu prije svjesnog prisjećanja konkretnog događaja. Takva iskustva pripadaju svakodnevnom životu, ali odnos mirisa i autobiografskog pamćenja već desetljećima predstavlja i predmet znanstvenih istraživanja.

Upravo se na tom području nalazi polazište knjige „Mirisni kôdovi duša“ Zrinke Jezdić. Knjiga donosi stvarne životne priče nastale tijekom njezina dugogodišnjeg rada s ljudima. Podaci i okolnosti pojedinih slučajeva izmijenjeni su radi zaštite privatnosti osoba. U središtu knjige nalaze se osobna iskustva povezana s odnosima, gubitkom, pripadanjem, strahom od odbacivanja, potrebom za kontrolom i pitanjima identiteta.

Knjiga zbog takvog pristupa nema strukturu klasičnog stručnog priručnika. Ona koristi pripovjedni oblik. Čitatelj prati ljude i njihove situacije. Miris se pojavljuje kao početna točka za razgovor o osobnom iskustvu. Autorica pojam mirisnog kôda pritom ne predstavlja kao univerzalnu dijagnozu niti kao gotov recept za rješavanje određenog problema. U dostavljenom rukopisu taj je pojam opisan kao početak istraživanja čovjekovih iskustava, odnosa i obrazaca ponašanja.

Takvo polazište ima dodirnu točku s dobro poznatim fenomenom iz psihologije pamćenja. Mirisi mogu izazvati autobiografska sjećanja na vrlo neposredan način. Taj se fenomen često naziva Proustovim fenomenom ili Proustovim efektom. Naziv dolazi iz književnog prizora Marcela Prousta, u kojem okus i miris kolačića umočenog u čaj pokreću snažno sjećanje na djetinjstvo.

Znanstvena istraživanja ovog fenomena traju desetljećima. Pregled istraživanja Stephena Chua i Johna Downesa još je 2000. godine pronašao preliminarne dokaze da mirisi u određenim okolnostima mogu biti učinkovitiji okidači autobiografskih sjećanja od podražaja iz drugih osjetilnih modaliteta. Kasniji opsežni pregled literature iz 2019. potvrdio je posebna obilježja sjećanja izazvanih mirisom, ali je istodobno upozorio na razlike u istraživačkim metodama i potrebu za preciznijim objašnjenjem uzroka tog fenomena.

Veza mirisa, emocija i pamćenja ima i neuroanatomsko objašnjenje. Mirisne informacije obrađuju se preko olfaktornog bulbusa i primarnog olfaktornog korteksa. Taj sustav ima bliske veze s amigdalom i strukturama povezanim s hipokampusom. Amigdala sudjeluje u obradi emocionalnog značenja podražaja. Hipokampus ima veliku ulogu u stvaranju i prizivanju epizodičkih sjećanja. Olfaktorni sustav zbog takve organizacije ima vrlo neposredan odnos s moždanim mrežama uključenima u emocije i pamćenje.

Ta povezanost ipak ne znači da svaki miris ima unaprijed određeno psihološko značenje. Isti miris može kod različitih osoba izazvati potpuno različite reakcije. Lavanda jednu osobu može podsjetiti na vrt bake i djeda. Drugu osobu može podsjetiti na bolničku sobu ili razdoblje bolesti. Treća osoba prema istom mirisu može ostati gotovo ravnodušna. Psihološki učinak mirisa zato ovisi o prethodnom iskustvu, kontekstu, naučenim asocijacijama, kulturi i individualnim razlikama. Pregledi eksperimentalnih istraživanja upravo su iskustvo i psihološke asocijacije prepoznali kao snažne čimbenike u odgovoru na miris.

Nova istraživanja dodatno ulaze u pitanje ranih mirisnih sjećanja. U časopisu PLOS Biology u srpnju 2026. objavljena je studija istraživača iz Lyon Neuroscience Research Centera o pozitivnim mirisnim uspomenama nastalim u ranom životu. Istraživanje je uključivalo podatke dobivene od ljudi te eksperimentalni model na miševima. Ljudski dio istraživanja pokazao je čestu povezanost najranijih mirisnih uspomena s ponavljanim i ugodnim iskustvima. Eksperimentalni dio pronašao je povezanost dugotrajnog pamćenja mirisa s određenim neuronskim populacijama nastalim rano nakon rođenja te s kasnijim promjenama funkcionalnih moždanih mreža. Autori pritom nisu tvrdili da su pronašli univerzalno značenje pojedinih mirisa. Istraživali su način nastanka i održavanja mirisnog sjećanja.

Ta razlika dobro određuje i granicu između znanstvenog istraživanja mirisa i interpretativnog sustava predstavljenog u radu Zrinke Jezdić.

Zrinka Jezdić je magistra medicinsko-tehničkih znanosti i klinička aromaterapeutkinja. Prema njezinoj službenoj biografiji diplomirala je na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Dodatno obrazovanje iz aromaterapije stjecala je na Shirley Price International College of Aromatherapy i Penny Price Academy of Aromatherapy. Pohađala je i edukacije iz gestalt psihoterapije te obiteljskih i sistemskih konstelacija. Osnovala je AromaVita učilište za aromaterapiju, a zatim AromaVita Institut za aromaterapiju.

Njezin se rad tijekom godina udaljio od shvaćanja esencijalnog ulja samo kao proizvoda određenog kemijskog sastava. Razvila je vlastiti koncept integrativne aromaterapije. AromaVita Institut taj pristup opisuje kao spoj različitih metoda rada s mirisom, esencijalnim uljima, osobnim iskustvom i psihološkim sadržajima. U tom okviru razvijene su i AromaKonstelacije. Institut ih opisuje kao oblik sistemskog i obiteljskog rada koji uključuje mirise i arhetipove povezane s esencijalnim uljima.

AromaKonstelacije pripadaju metodologiji koju je razvila sama autorica i njezin Institut. Njihove tvrdnje o arhetipskim, energetskim ili simboličkim svojstvima pojedinih ulja ne treba poistovjećivati s rezultatima neuroznanstvenih istraživanja mirisa. Neuroznanost može proučavati percepciju mirisa, aktivaciju određenih područja mozga, emocionalne reakcije, uvjetovanje i prizivanje sjećanja. Ona sama po sebi ne potvrđuje postojanje unaprijed zadanog arhetipskog značenja kadulje, smreke, sandalovine ili nekog drugog esencijalnog ulja.

U autoričinu sustavu upravo takav arhetipski jezik ima središnje mjesto. Kadulji je dodijeljen arhetip Bake. Smreka nosi naziv Meštrica. Sandalovina predstavlja Duhovnog učitelja. Tanacetum je povezan sa Špijunom, Inula s Vješticom, a zimzelen s Vampirom. U knjizi ti pojmovi služe kao interpretativni modeli za razgovor o obrascima i osobnim iskustvima.

Takav sustav nastajao je kroz raniji autoričin rad. Godine 2025. objavljena je njezina knjiga „Mirisni kôdovi esencijalnih ulja“. Izdanje ima 832 stranice. U knjizi je obrađeno 109 esencijalnih ulja. Autorica je u tom djelu povezala podatke o esencijalnim uljima sa svojim konceptom mirisnih kôdova i arhetipskim interpretacijama. Izdavač i prodajni izvori knjigu predstavljaju kao nastavak njezina višegodišnjeg rada u području integrativne aromaterapije.

„Mirisni kôdovi duša“ mijenjaju fokus tog pristupa. Prethodna knjiga organizirana je oko esencijalnih ulja. Nova knjiga organizira sadržaj oko čovjeka i njegove priče. Dostavljeni materijal upravo tu promjenu postavlja u središte novog rukopisa. Mirisni kôdovi sada služe kao okvir za čitanje stvarnih životnih situacija i osobnih reakcija.

Takav format čini knjigu bližom narativnoj publicistici nego klasičnom udžbeniku aromaterapije. Čitatelj ne dobiva tablicu s problemom i odgovarajućim uljem. Dobiva priču osobe. Dobiva okolnosti njezina života. Dobiva reakciju na određeni miris. Dobiva autoričino čitanje te reakcije kroz iskustvo stečeno tijekom terapijskog rada.

Upravo se na tom mjestu otvara zanimljivo pitanje o razlici između mirisa kao kemijskog podražaja i mirisa kao osobnog iskustva.

Čovjek ne doživljava miris samo preko molekularnog sastava tvari. Percepcija uključuje prethodno iskustvo. Ona uključuje očekivanje. Ona uključuje emocionalne asocijacije. Ona uključuje kontekst u kojem je miris ranije doživljen. Znanstveni pregled Rachel Herz utvrdio je vjerodostojne dokaze o utjecaju mirisa na raspoloženje, fiziološke reakcije i ponašanje. Isti pregled našao je snažnu ulogu psiholoških mehanizama i naučenih asocijacija.

To pomaže objasniti iskustvo poznato gotovo svakome. Miris ne mora prvo dobiti ime kako bi izazvao reakciju. Osoba može osjetiti ugodu, odbojnost ili napetost prije svjesnog zaključka o izvoru mirisa. Kasnije može prepoznati parfem, hranu, biljku ili prostor povezan s nekim ranijim iskustvom.

Sjećanje izazvano mirisom pritom nije doslovna snimka prošlosti. Suvremena psihologija pamćenje promatra kao rekonstruktivan proces. Prizivanje nekog događaja uključuje ponovno sastavljanje njegovih elemenata. Emocija može biti snažna i autentična, ali pojedinosti sjećanja mogu se tijekom vremena mijenjati. Miris zato može biti snažan okidač sjećanja bez jamstva potpune povijesne preciznosti svake prizvane slike.

Posebno mjesto u ovom području zauzima aromakologija. Taj se izraz koristi za istraživanje psiholoških i fizioloških odgovora na mirise. Takva istraživanja trebaju koristiti uobičajene empirijske postupke. Ona uključuju definirane podražaje, kontrolirane uvjete, mjerljive ishode i statističku analizu. Aromakologija se zbog toga ne može svesti na tvrdnju da neki miris automatski stvara određenu emociju kod svake osobe. Istraživanja pokazuju veliku ulogu individualnog iskustva i konteksta.

Aromaterapija predstavlja zasebno pitanje. Ona koristi esencijalna ulja kao komplementarni pristup. Ulja se najčešće primjenjuju inhalacijom ili u razrijeđenom obliku na koži. Nacionalni centar za komplementarno i integrativno zdravlje pri američkom Nacionalnom institutu za zdravlje navodi aromaterapiju kao komplementarni pristup i upozorava na neujednačenu kvalitetu dokaza za različite namjene.

Postoje istraživanja s pozitivnim rezultatima. Više sustavnih pregleda pronašlo je poboljšanja subjektivne kvalitete sna kod određenih skupina nakon aromaterapijskih intervencija. Dio tih analiza obuhvaća desetke studija. Istodobno se pojavljuju problemi s velikom heterogenošću studija, različitim metodama, različitim uljima, malim uzorcima i teškoćama s kvalitetnim zasljepljivanjem sudionika. Rezultate zato nije opravdano pretvarati u opću tvrdnju o dokazanom liječenju nesanice mirisima.

Sličan oprez vrijedi za anksioznost. Postoje istraživanja pripravaka lavande i inhalacijske aromaterapije s pozitivnim rezultatima. NCCIH ipak upozorava na metodološku kvalitetu dijela istraživanja i razlike među načinima primjene. Dokazi o određenom standardiziranom pripravku također se ne mogu automatski prenijeti na svako eterično ulje lavande ili svaku aromaterapijsku tehniku.

Esencijalna ulja također nisu bez rizika samo zato što su biljnog podrijetla. Opisane su kožne reakcije i drugi neželjeni učinci. Sustavni pregled prijavljenih neželjenih reakcija posebno je zabilježio dermatitis kao najčešću prijavljenu komplikaciju. Sigurna uporaba zato ovisi o vrsti ulja, koncentraciji, načinu primjene, zdravstvenom stanju osobe i drugim okolnostima.

„Mirisni kôdovi duša“ prema dostupnom rukopisu ne pokušavaju funkcionirati kao medicinski vodič s tvrdnjom da određeno ulje liječi određenu dijagnozu. Autorica razlikuje vlastita dugogodišnja opažanja od znanstveno potvrđenih zaključaka. Takva granica navedena je i u dostavljenom tekstu o knjizi.

Upravo zbog toga knjigu ima više smisla čitati kao prikaz jednog razvijenog autorskog pristupa čovjeku, mirisu i osobnoj priči. Znanstvena literatura može objasniti zašto miris ima poseban odnos s emocijama i autobiografskim pamćenjem. Ona može mjeriti reakcije na mirise i istraživati njihove učinke. Autoričin sustav zatim uvodi dodatni interpretativni sloj kroz arhetipove, simboliku, terapijsko iskustvo i vlastitu metodologiju.

Te dvije razine mogu postojati u istoj knjizi samo uz jasno razlikovanje njihova statusa. Neurobiološka činjenica o povezanosti olfaktornog sustava s područjima uključenima u emocije i pamćenje nije dokaz da određeno esencijalno ulje pripada određenom arhetipu. Dugogodišnje opažanje iz terapijske prakse također nije isto što i kontrolirano kliničko istraživanje. Ono može biti početak hipoteze. Potvrda hipoteze traži drugi postupak.

Takva razlika čitatelju zapravo ostavlja više prostora. On ne mora prihvatiti cijeli interpretativni sustav kako bi razumio osnovnu temu knjige. Dovoljno je iskustvo poznatog mirisa koji iznenada vraća osobu, prostor ili događaj.

Miris ima jednu neobičnu osobinu. Često ga teško opisujemo riječima. Mnogo lakše kažemo da nas nešto podsjeća na bakinu kuhinju, ljeto uz more, stari ormar, školsku učionicu ili određenu osobu. Identifikacija mirisa može biti nesigurna, ali emocionalna reakcija može doći vrlo brzo.

U tom prostoru djeluje i pripovjedna struktura „Mirisnih kôdova duša“. Životne priče daju mirisu kontekst. Čitatelj ne promatra izolirano esencijalno ulje. Promatra čovjeka s poviješću, odnosima i konkretnom životnom situacijom. Autorica zatim prati mjesto mirisa unutar te priče.

Zrinka Jezdić takvim pristupom nastavlja više od dva desetljeća rada u području aromaterapije. Njezina profesionalna biografija uključuje obrazovanje u zdravstvenim znanostima, kliničkoj aromaterapiji i različitim psihoterapijskim pristupima. AromaVita Institut danas je organizacijski okvir njezina edukacijskog i istraživačkog rada. Institut kao svoja područja navodi razvoj integrativne aromaterapije i različitih metoda primjene esencijalnih ulja.

Nova knjiga zato nije izoliran projekt. Ona nastavlja ranije razvijene pojmove iz knjiga o arhetipovima i mirisnim kôdovima esencijalnih ulja. Razlika se nalazi u perspektivi. U prvom planu sada više nije opis ulja. U prvom planu nalazi se osoba.

Naslov „Mirisni kôdovi duša“ upravo iz tog razloga treba razumjeti u okviru autoričina vlastitog jezika. „Kôd“ ovdje nije biološki kôd u genetičkom ili neurološkom značenju. To je naziv koji autorica koristi za vlastiti model čitanja odnosa između mirisa, iskustva i obrazaca. „Duša“ također pripada autoričinu interpretativnom i arhetipskom jeziku, a ne terminologiji suvremene neuroznanosti.

Znanost pritom ostavlja dovoljno zanimljivih pitanja i bez takvih proširenja. Zašto su neka mirisna sjećanja toliko stara. Zašto određeni mirisi stvaraju snažniju emocionalnu reakciju od fotografije istog mjesta. Kako ponavljanje mirisa tijekom djetinjstva utječe na njegovo kasnije značenje. Kako se neuronske mreže povezane s takvim sjećanjem mijenjaju tijekom desetljeća.

Istraživanje objavljeno 2026. pokazuje koliko su ta pitanja još otvorena. Autori studije iz Lyona pronašli su tragove različitih neuronskih mehanizama u ranijoj i kasnijoj odrasloj dobi kod eksperimentalnog modela. Ponovni susret s mirisom povezan je s održavanjem ranog mirisnog pamćenja. Rezultati također upućuju na promjene u povezanosti olfaktornih, nagradnih i limbičkih sustava tijekom vremena.

To je područje na kojem stvarno iskustvo i znanstveno pitanje mogu početi istom rečenicom. Čovjek osjeti poznati miris i iznenada se nečega sjeti.

Sve nakon toga traži pažljivo razlikovanje. Jedno je opisati osobno iskustvo. Drugo je ponuditi terapijsku interpretaciju. Treće je znanstveno dokazati mehanizam ili učinak.

„Mirisni kôdovi duša“ prema dostupnom materijalu ostaju prvenstveno knjiga o prvoj i drugoj razini. Ona donosi ljudske priče i autoričino čitanje tih priča kroz sustav razvijen tijekom dugogodišnjeg rada. Znanost o mirisu pruža provjerljivu podlogu za razumijevanje sposobnosti mirisa da aktivira sjećanja i emocije. Arhetipski mirisni kôdovi ostaju dio autoričine metodologije.

Upravo na toj granici nalazi se najprecizniji način čitanja knjige. Miris može otvoriti sjećanje. Sjećanje može otvoriti priču. Značenje te priče ne nalazi se unaprijed zapisano u bočici esencijalnog ulja. Ono nastaje u iskustvu konkretne osobe.