Može li smeđa krava dati čokoladno mlijeko? Ova zagrebačka izložba poziva vas da odgovor kušate sami

Može li smeđa krava doista dati čokoladno mlijeko i koliko smo spremni povjerovati informaciji koja nam je predstavljena dovoljno uvjerljivo? Upravo od tog naizgled jednostavnog, gotovo dječjeg pitanja polazi izložba „Smeđe krave daju čokoladno mlijeko“ zagrebačkog umjetnika Antonija Kutleše, čijim se otvorenjem u srijedu, 16. rujna u 19 sati u prostoru KONTEJNER-a u Odranskoj 1/1 u Zagrebu nastavlja njegova programska sezona nakon ljetne stanke.

Kutlešin rad nastaje na sjecištu umjetničkog istraživanja, eksperimenta, proizvodnje hrane i načina na koji se informacije o prehrambenim proizvodima oblikuju i prenose javnosti, a polazište pronalazi u podatku iz istraživanja američke mljekarske industrije prema kojem približno sedam posto ispitanika vjeruje da čokoladno mlijeko dolazi od smeđih krava. Umjesto da takvu tvrdnju promatra isključivo kao primjer nedovoljnog poznavanja procesa proizvodnje hrane, umjetnik je uzima kao početnu točku stvarnog eksperimenta i postavlja pitanje može li se apsurdna pretpostavka, promjenom uvjeta proizvodnje, na određeni način pretvoriti u stvarnost.

U središtu eksperimenta nalazi se krava Bistra, čija se prehrana mijenja s ciljem istraživanja mogućnosti utjecaja na okus njezina mlijeka. Kutleša tako postupak koji bi u uobičajenoj prehrambenoj proizvodnji pripadao području stočarstva, tehnologije proizvodnje i ekonomike prehrane životinja prenosi u galerijski prostor, pri čemu sam proces proizvodnje postaje sastavni dio umjetničkog rada. Rezultat eksperimenta nije predstavljen samo dokumentacijom, fotografijom ili umjetničkom interpretacijom, nego stvarnim mlijekom promijenjenog okusa koje posjetitelji mogu kušati.

Takav pristup izložbi daje vrlo konkretnu materijalnu osnovu. Posjetitelj se ne susreće samo s tvrdnjom da je određena intervencija provedena, nego dobiva mogućnost kušanja proizvoda koji je rezultat te intervencije. Mlijeko istodobno postoji kao prehrambeni proizvod, rezultat eksperimenta i dio umjetničke instalacije, čime se briše jednostavna granica između predmeta iz svakodnevnog života i umjetničkog rada. Kutleša pritom ne pokušava proizvesti industrijsku zamjenu za komercijalno čokoladno mlijeko, već istražuje koliko se svojstva konačnog proizvoda mogu povezati s procesom koji mu prethodi te koliko potrošač o tom procesu zapravo zna.

U suvremenom sustavu proizvodnje i prodaje hrane velik dio procesa ostaje izvan neposrednog iskustva kupca. Potrošač u trgovini vidi pakiranje, naziv proizvoda, deklaraciju, cijenu, marketinške poruke i vizualni identitet, dok su uzgoj životinje, sastav njezine prehrane, troškovi hranidbe, način proizvodnje i niz drugih postupaka uglavnom udaljeni od mjesta kupnje. Kutlešin eksperiment taj skriveni dio proizvodnog lanca vraća pred publiku i povezuje prehranu konkretne životinje s proizvodom koji posjetitelj na kraju kuša.

Otvorenje izložbe dodatno povezuje fizički galerijski prostor s mjestom na kojem proizvod nastaje jer je predviđen prijenos mužnje krave Bistre uživo. Posjetitelji će tako moći pratiti proces dobivanja mlijeka, nakon čega slijedi degustacija svježeg, prokuhanog proizvoda. Umjesto predstavljanja konačnog rezultata bez njegova podrijetla, izložba u isti događaj uključuje životinju, proizvodni postupak, prijenos tog postupka, obradu mlijeka i njegovu konzumaciju. Publika time dobiva pristup dijelu procesa koji u svakodnevnoj kupnji prehrambenih proizvoda gotovo nikada ne vidi.

Degustacija pritom ima jasnu funkciju unutar samog rada. Posjetitelj više nije osoba koja umjetnički predmet promatra s određene udaljenosti, nego sudjeluje u eksperimentu vlastitim osjetilnim iskustvom. Nakon informacije da bi mlijeko trebalo imati određena svojstva slijedi kušanje, odnosno trenutak u kojem se prethodno dobivena informacija uspoređuje s vlastitim iskustvom. Upravo se tu pojavljuje pitanje očekivanja jer osoba koja unaprijed zna da kuša mlijeko koje bi trebalo imati čokoladni okus tom iskustvu pristupa drukčije nego što bi mu pristupila bez prethodne informacije.

Način na koji očekivanje može utjecati na procjenu proizvoda povezuje se s drugim slojem Kutlešina rada, posvećenim vjerodostojnosti informacija i autoritetu izvora iz kojeg one dolaze. Proces eksperimenta prati videoanimacija u kojoj se pojavljuje animirana krava oblikovana poput lika iz edukativnog sadržaja namijenjenog djeci. Ona preuzima ulogu svojevrsnog vodiča kroz proces i publici autoritativnim tonom objašnjava što se dogodilo i kako je došlo do promjene okusa mlijeka. Istodobno, njezin namjerno infantilni i humoristični izgled stvara nesklad između načina na koji je informacija izrečena i vizualnog identiteta onoga tko je prenosi.

Taj nesklad usmjerava pozornost prema pitanju na temelju čega nekom izvoru pripisujemo vjerodostojnost. Informacija može zvučati stručno, biti predstavljena uredno i samouvjereno te koristiti jezik koji povezujemo sa znanošću, obrazovanjem ili profesionalnim autoritetom, a da primatelj pritom nema neposredan način provjeriti njezinu točnost. Kutleša taj problem ne obrađuje apstraktno, nego ga povezuje s proizvodom koji publika može vidjeti i kušati. Time se odnos između informacije i osobnog iskustva ispituje u vrlo jednostavnoj situaciji: netko nam kaže kakav bi okus proizvod trebao imati, a zatim ga sami kušamo.

Izložba se na toj razini bavi i načinom na koji tržišna komunikacija oblikuje percepciju prehrambenih proizvoda. Ambalaža, nazivi, kategorije proizvoda i jezik kojim se proizvođači obraćaju kupcima nisu neutralni elementi prodaje jer stvaraju očekivanja prije nego što proizvod bude otvoren ili kušan. Posebno se razmatra odnos kravljeg mlijeka i biljnih alternativa, proizvoda koji se u prodajnom i komunikacijskom prostoru često nalaze u neposrednoj blizini te koriste slične formate pakiranja, načine uporabe i terminologiju, iako se razlikuju prema sirovinama, načinu proizvodnje i vrijednostima koje im pojedini potrošači pripisuju.

U takvom okruženju odluka o kupnji ne nastaje samo na temelju okusa ili cijene. Potrošač se susreće s tvrdnjama o zdravlju, okolišu, podrijetlu, etičnosti proizvodnje i drugim karakteristikama koje nije uvijek moguće neposredno provjeriti. Proizvod zbog toga kupcu dolazi zajedno s određenom pričom o tome što predstavlja i kome je namijenjen. Izložba taj mehanizam prenosi u umjetnički prostor i namjerno stvara vlastitu priču o proizvodu kako bi publika mogla promatrati način na koji ona utječe na očekivanje i konačnu procjenu.

Kutlešin rad pritom ne zauzima jednostavnu poziciju prema pitanju treba li potrošač odabrati kravlje mlijeko ili njegovu biljnu alternativu. Umjesto rangiranja proizvoda, fokus stavlja na postupak kojim potrošač dolazi do zaključka da je nešto zdravije, prihvatljivije, kvalitetnije ili primjerenije njegovim vrijednostima. Time se pitanje pojedinačnog prehrambenog izbora pretvara u pitanje izvora informacija, jezika oglašavanja, povjerenja u autoritet i dostupnosti podataka o proizvodnji.

Naslov „Smeđe krave daju čokoladno mlijeko“ zato funkcionira kao namjerno pojednostavljena tvrdnja koja zvuči dovoljno apsurdno da izazove sumnju, ali upravo zbog toga otvara prostor za provjeru načina na koji nastaju naša uvjerenja o hrani. Polazna tvrdnja preuzima logiku dječjeg zaključivanja prema kojem se boja proizvoda neposredno povezuje s bojom životinje od koje proizvod dolazi, dok umjetnik zatim tu logiku provodi kroz stvarni eksperiment. Umjesto da se zadrži na ismijavanju pogrešnog uvjerenja, pokušava proizvesti situaciju u kojoj granica između apsurdne tvrdnje i empirijskog rezultata postaje manje jednostavna nego što se u početku činilo.

Krava Bistra u tom procesu nije tek motiv prikazan unutar umjetničkog djela. Ona je živo biće uključeno u postupak iz kojeg nastaje materijalni rezultat rada, zbog čega se proizvodnja mlijeka ne može odvojiti od uvjeta hranidbe i samog životinjskog organizma. Na taj način izložba vraća konkretnu životinju u priču o proizvodu koji se u trgovini uglavnom pojavljuje kao standardizirana roba. Iza boce ili kartona mlijeka postoji proizvodni proces koji uključuje određenu životinju, hranu, rad, vrijeme, troškove i postupke obrade, dok standardizirano pakiranje većinu tih elemenata uklanja iz neposrednog pogleda potrošača.

Upravo zbog toga fizičko kušanje Bistrina mlijeka zauzima posebno mjesto u koncepciji izložbe. Posjetitelj može prihvatiti ili odbaciti informacije koje dobiva kroz animaciju i popratni sadržaj, ali na kraju raspolaže i vlastitim iskustvom proizvoda. Ni ono, međutim, nije potpuno odvojeno od prethodnih informacija jer je očekivanje već oblikovano naslovom izložbe, objašnjenjem eksperimenta i spoznajom o intervenciji u prehranu životinje. Time degustacija postaje praktičan primjer odnosa između očekivanja i percepcije.

Izložba se može promatrati i kao komentar udaljavanja suvremenog potrošača od primarne proizvodnje hrane. Za velik broj proizvoda svakodnevna potrošnja više ne podrazumijeva poznavanje postupka kojim su nastali, a informacije o tom postupku dobivaju se posredno, preko deklaracija, proizvođača, trgovaca, medija i oglašavanja. U takvom sustavu povjerenje postaje sastavni dio potrošačkog ponašanja jer kupac ne može osobno provjeriti svaki navod koji prati proizvod. Kutleša upravo taj odnos povjerenja izdvaja i pretvara u predmet umjetničkog istraživanja.

Istodobno, humor prisutan u naslovu i vizualnom jeziku animacije omogućuje da se vrlo svakodnevna tema promatra iz neočekivane perspektive. Ideja smeđe krave koja proizvodi čokoladno mlijeko na prvi pogled pripada području dječje pogrešne predodžbe, ali njezinim pretvaranjem u eksperimentalni postupak nastaje situacija u kojoj se ozbiljna pitanja proizvodnje, potrošnje i komunikacije razmatraju kroz konkretan i lako razumljiv primjer. Humor pritom ne uklanja istraživačku dimenziju rada, nego služi kao početna točka iz koje se razvija složeniji odnos između činjenice, interpretacije i uvjerljive prezentacije.

Antonio Kutleša, rođen 1993. godine u Zagrebu, diplomirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2018. godine, kada je dobio nagradu Akademskog vijeća za najuspješnije diplomante. Od 2024. godine radi kao umjetnički suradnik u polju kiparstva na istoj Akademiji, dok se njegov umjetnički rad razvija u proširenom polju grafike i uključuje različite medije, prostorne intervencije i istraživačke postupke. Izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu, a projekt „Smeđe krave daju čokoladno mlijeko“ nastavlja praksu u kojoj umjetnički rad nije ograničen na izradu zasebnog objekta, nego uključuje proces, istraživanje, dokumentaciju i sudjelovanje publike.

Izložba u KONTEJNER-u ostaje otvorena do 23. rujna, kada je u 18 sati predviđen razgovor s umjetnikom. Tijekom trajanja izložbe posjetitelji će Bistrino mlijeko moći degustirati svakodnevno u radno vrijeme prostora, od ponedjeljka do petka između 16 i 20 sati te subotom između 11 i 15 sati, dok je nedjeljom prostor zatvoren. Ulaz na izložbu je besplatan.

„Smeđe krave daju čokoladno mlijeko“ tako pred publiku postavlja proizvod čije je nastajanje istodobno eksperiment i sadržaj umjetničkog rada. Od prehrane krave Bistre i prijenosa mužnje uživo do degustacije mlijeka i animiranog vodiča koji objašnjava proces, svaki dio projekta vraća se istom problemu: kako znamo ono što mislimo da znamo o proizvodu koji koristimo i koliko na naš sud utječe način na koji nam je informacija predstavljena. Umjesto unaprijed ponuđenog odgovora, posjetitelj dobiva priliku čuti tvrdnju, vidjeti proces i na kraju kušati njegov rezultat.