Neki nas spajaju, drugi razdvajaju: U Sisak je stigla izložba koja mostove pretvara u puno više od arhitekture

Most nikada nije samo konstrukcija koja nas vodi s jedne obale na drugu. U njegovoj arhitekturi uvijek postoji ideja odlaska, dolaska i prelaska, ali i ona gotovo nevidljiva granica između mjesta koje ostavljamo iza sebe i onoga prema kojem tek krećemo. Upravo tu snažnu simboliku u središte postavlja izložba „Mostovi obećanja“, koja je u sklopu programa „NMMU u gostima“ otvorena u Gradskoj galeriji Striegl u Sisku.

Izložba traje od 9. rujna do 4. listopada 2026. godine, a donosi izbor dvadesetak djela istaknutih hrvatskih slikara i grafičara iz Zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te djela iz fundusa Gradske galerije Striegl. Kronološki raspon vodi publiku od 19. stoljeća do suvremenog doba, ali zajednička nit izložbe nije određeno razdoblje niti umjetnički pravac. Povezuje ih motiv mosta i različita značenja koja je taj motiv tijekom vremena dobivao.

Most u umjetnosti može označavati susret jednako snažno kao rastanak. Može predstavljati spas, ali i propast, približavanje i udaljavanje, sigurnost i neizvjesnost. Upravo zbog te dvojnosti stoljećima nadilazi svoju praktičnu funkciju i postaje jedan od univerzalnih simbola čovjekove potrebe za prelaskom prema nečemu novom.

Od Slave Raškaj do hrvatskog moderniteta

Izložbeni put započinje klasicističkim topografsko-vedutnim gvašem Franza Jashkea iz 1807. godine i pejzažnim akvarelom Slave Raškaj s početka 20. stoljeća, nakon čega se motiv mosta nastavlja kroz neka od važnih imena hrvatskog likovnog moderniteta.

Djela Emanuela Vidovića, Josipa Račića i Milivoja Uzelca pokazuju koliko jedan naizgled jednostavan arhitektonski motiv može dobivati različita značenja ovisno o vremenu, prostoru i umjetničkom rukopisu. Vidovićeva „Giudecca“, Račićev „Pont des Arts“ i Uzelčev „Most“ iz 1916./1917. godine nisu samo prizori određenih lokacija. U kontekstu izložbe postaju dijelovi puno šire priče o gradu, vremenu, kretanju i promjenama kroz koje prolazi društvo.

Pariz tijekom 1930-ih postaje važna točka te priče. Vjekoslav Parać, Sonja Kovačić Tajčević i Marijan Detoni tijekom studija bilježili su prizore sa Seine, dok su Oton Postružnik, Ivo Režek i Đuro Tiljak motive mostova pronalazili u domaćim pejzažima i vedutama.

Među djelima predstavljenima na izložbi nalazi se i Paraćev „Pariški most“ iz 1930. godine, izveden u akvarelu na papiru. Ivo Režek nekoliko godina poslije bilježi sasvim drugačiji trenutak svojim „Savskim mostom u izgradnji“ iz 1939. godine, uljem na platnu koje već samim naslovom uvodi ideju nastajanja, konstrukcije i promjene prostora.

Isti motiv može govoriti o tragediji i novom početku

Posebna snaga izložbe nalazi se u činjenici da most nije predstavljen kao jednoznačan simbol napretka i povezivanja. Njegovo značenje mijenja se zajedno s povijesnim okolnostima.

Detonijev „Prijelaz preko Neretve“ pojavljuje se kao paradigma tragedije Drugoga svjetskog rata, dok Becićeva „Jablanica“ stoji nasuprot njemu kao slika izgradnje i novoga života. Isti motiv tako može nositi potpuno suprotne emocije i ideje, ovisno o trenutku u kojem nastaje i iskustvu koje umjetnik kroz njega bilježi.

U drugoj polovici 20. stoljeća mostovi ponovno mijenjaju karakter. Snažne konstrukcije, nadvožnjaci i podvožnjaci u djelima Ede Murtića, Ive Kaline i Matka Vekića postaju vizualni znak ubrzanog tehnološkog razvoja. Napredak pritom nije prikazan isključivo optimistično jer razvoj prostora uvijek otvara i pitanje njegova utjecaja na sredinu u kojoj nastaje.

Matko Vekić taj motiv nastavlja monumentalnim djelom „Most“ iz 1999. godine. Ulje na platnu dimenzija 195 puta 200 centimetara već svojim formatom most pretvara u dominantnu vizualnu strukturu i pokazuje koliko je motiv ostao relevantan i na kraju stoljeća.

Sisak ovoj izložbi daje posebno značenje

„Mostovi obećanja“ teško su mogli dobiti prikladniji kontekst od Siska.

Djela Ive Dulčića i Davorina Radića u izložbenoj priči susreću se s radovima sisačkih umjetnika Slave Striegla i Ivice Marekovića iz fundusa Gradske galerije Striegl. Strieglov „Plavi most“ i Marekovićev „Pogorelec zimi“ donose prepoznatljivu lokalnu atmosferu i povezuju izbor iz nacionalne zbirke s gradom u kojem je izložba postavljena.

Upravo taj susret daje projektu dodatnu razinu značenja. Izložba o povezivanju nije samo prenesena iz jedne institucije u drugu, nego je njezin koncept nastavljen kroz suradnju dviju muzejskih i galerijskih sredina.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti projektom nastavlja ciklus „NMMU u gostima“, pokrenut 2022. godine kako bi njegova zbirka tijekom obnove matične muzejske zgrade ostala dostupna publici kroz gostujuće izložbe.

U slučaju „Mostova obećanja“ taj koncept gotovo idealno odgovara temi izložbe. Umjetnička djela napuštaju svoj uobičajeni prostor, prelaze stvarnu udaljenost i dolaze pred novu publiku, dok motiv koji ih povezuje govori upravo o prijelazima, susretima i novim počecima.

Mostovi su zbog toga mnogo više od motiva koji se ponavlja na slikama. Oni postaju način promatranja vremena koje razdvaja umjetnike, gradova koji ih inspiriraju i povijesnih okolnosti koje mijenjaju njihovo značenje.

Jer svaka druga obala u sebi nosi određeno obećanje. Tek kada prijeđemo most možemo saznati što nas na njoj doista čeka.