Nova predstava u Zagrebu otvara jedno od najtežih pitanja kolektivnog sjećanja
Kazalište je oduvijek bilo prostor u kojem umjetnost otvara dijalog o temama koje društvo često teško izgovara naglas. Upravo takav pristup donosi i nova predstava “U našem vrtu samo trava nije pokošena”, koju najavljuje Arterarij, a čija će premijera biti održana 18. rujna u Zagrebu. Predstava kroz intimnu ljudsku priču progovara o sjećanju, empatiji i odgovornosti prema nedužnim žrtvama rata, otvarajući prostor za promišljanje o događajima koji su obilježili noviju hrvatsku povijest.
Najava predstave objavljena je na datum koji nosi snažnu simboliku. Na taj dan obilježava se godišnjica raketiranja izbjegličke kolone na Petrovačkoj cesti između Bosanskog Petrovca i Ključa, u kojem je život izgubilo deset civila, među njima i dvoje djece iz Donjeg Lapca. Upravo taj događaj predstavlja polazište kazališnog promišljanja koje ne nastoji ponuditi političke odgovore, nego kroz umjetnički izraz podsjetiti na ljudsku dimenziju rata i posljedice koje sukobi ostavljaju na najranjivije.
Autorski tim predstave čine redatelj Roman Nikolić i dramaturginja Dorotea Šušak, koji kroz kazališni jezik grade priču o dvoje djece čiji je život prekinut tijekom izbjegličkog puta koji nisu sami odabrali. Predstava pritom ne propituje povijesni značaj vojno-redarstvene operacije Oluja niti umanjuje doprinos hrvatskih branitelja, već polazi od stava da je moguće istodobno njegovati zahvalnost prema onima koji su sudjelovali u obrani zemlje i iskazati pijetet prema svim nedužnim civilnim žrtvama rata.
Središnja poruka predstave temelji se na uvjerenju da ljudskost ne poznaje podjele te da svaka nevina žrtva zaslužuje biti zapamćena. Autori kroz predstavu otvaraju pitanje društvenog sjećanja i odgovornosti, naglašavajući kako se zrelost jednog društva ne očituje samo u obilježavanju pobjeda, nego i u spremnosti da se prisjeti svih ljudskih tragedija koje su obilježile ratna razdoblja. Takav pristup ne umanjuje vrijednost povijesnih događaja, već ih promatra kroz prizmu suosjećanja i univerzalnih ljudskih vrijednosti.
Posebnu simboliku nosi i sam naslov predstave. “U našem vrtu samo trava nije pokošena” metafora je prostora koji na prvi pogled djeluje uredno i mirno, dok ispod površine čuva tragove neizgovorenih priča i rana koje vrijeme nije uspjelo izliječiti. Vrt tako postaje simbol kolektivnog pamćenja u kojem neka mjesta ostaju netaknuta, obrasla uspomenama i tišinom koja podsjeća na ono što se ne smije zaboraviti.
Kazališna umjetnost posljednjih godina sve češće otvara teme koje nadilaze granice povijesnih činjenica i usmjerava pozornost na osobna iskustva ljudi čiji su životi obilježeni ratom. Upravo kroz takve intimne priče publika dobiva priliku promišljati o univerzalnim vrijednostima poput suosjećanja, odgovornosti i važnosti očuvanja sjećanja, neovisno o nacionalnim, političkim ili ideološkim podjelama.
Premijera predstave zakazana je za 18. rujna u Arterariju u Zagrebu, gdje će publika imati priliku pogledati kazališno ostvarenje koje kroz umjetnički izraz podsjeća da sjećanje nije samo pogled u prošlost, nego i važan temelj odgovornijeg i humanijeg društva budućnosti.
