Oscarovac Paweł Pawlikowski vraća se u Sarajevo: Film koji će otvoriti festival nosi priču o obitelji, ratu i ranama koje vrijeme ne liječi
Kada se veliko filmsko ime vrati na mjesto koje za njega ima posebno značenje, tada premijera više nije samo prikazivanje filma, nego susret prošlosti, umjetnosti i emocija koje su godinama gradile jedan poseban odnos između autora i publike, a upravo takav trenutak donosi 32. Sarajevo Film Festival koji će svoja vrata otvoriti povijesnom dramom „Očevina“, novim ostvarenjem oskarovca Paweła Pawlikowskog, redatelja čiji su filmovi posljednjih desetljeća postali sinonim za tihe, ali snažne priče o identitetu, gubitku, ljubavi i posljedicama velikih povijesnih lomova.
Pawlikowski se u Sarajevo vraća s filmom koji nije samo novo poglavlje njegove karijere, nego i završni dio njegove svojevrsne trilogije posvećene razdoblju Hladnog rata, vremenu obilježenom političkim podjelama, osobnim tragedijama i nevidljivim granicama koje su često bile mnogo bolnije od onih nacrtanih na kartama. Nakon svjetske premijere na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio nagradu za najboljeg redatelja, „Očevina“ stiže pred sarajevsku publiku kao ostvarenje koje u sebi nosi težinu povijesti, ali i intimnost obiteljske drame.
U središtu filma nalazi se odnos između slavnog književnika i nobelovca Thomasa Manna kojeg tumači Hanns Zischler te njegove kćeri Erike, koju utjelovljuje Sandra Hüller, glumice, autorice i žene čiji je život bio ispunjen umjetničkim ambicijama, ali i složenim odnosom prema obiteljskom nasljeđu koje je nosilo jednako mnogo ponosa koliko i tereta. Radnja filma odvija se tijekom ljeta 1949. godine, u trenutku kada se Europa još pokušava sastaviti nakon Drugog svjetskog rata, dok Hladni rat već počinje oblikovati novu stvarnost podijeljenog kontinenta.
Njihovo putovanje crnim Buickom kroz razorenu Njemačku postaje mnogo više od povratka u domovinu nakon šesnaest godina egzila u Sjedinjenim Američkim Državama, jer cesta kojom prolaze postaje simbol unutarnjih sukoba, neizgovorenih obiteljskih rana i pitanja pripadnosti koje nijedna granica ne može jednostavno riješiti. Od američke zone u Frankfurtu do sovjetski kontroliranog Weimara, Thomas Mann ne suočava se samo s promijenjenom državom nego i s vlastitim odnosima, odlukama i posljedicama života provedenog između umjetnosti, politike i obiteljskih očekivanja.
Paweł Pawlikowski istaknuo je kako upravo Sarajevo Film Festival predstavlja prirodno mjesto za prikazivanje filma koji govori o povijesti i sukobima, jer je riječ o festivalu koji razumije kako velike povijesne tragedije nikada ne ostaju samo zapisane u knjigama nego nastavljaju živjeti kroz sjećanja ljudi i generacija. Njegova povezanost sa Sarajevom traje desetljećima, još od vremena kada je njegov dokumentarni film „Srpska epika“ iz 1992. godine prikazan na samim počecima festivala.
Ta veza dodatno je učvršćena 2018. godine kada je njegov film „Hladni rat“ otvorio Sarajevo Film Festival, a godinu poslije redatelju je dodijeljeno Počasno Srce Sarajeva, priznanje koje potvrđuje njegov poseban odnos s festivalom i publikom koja je prepoznala snagu njegovog filmskog jezika. Pawlikowski je kroz godine naglašavao bliskost s ljudima koji stoje iza festivala, posebno s Mirsadom Purivatrom i Jovanom Marjanovićem, ističući kako Sarajevo nije samo mjesto filmskih projekcija nego prostor u kojem se umjetnost susreće s razumijevanjem povijesti.
Redateljev put do statusa jednog od najcjenjenijih europskih autora obilježen je brojnim priznanjima, od ranih dokumentarnih filmova do igranih ostvarenja koja su osvojila međunarodnu publiku. Filmovi „Posljednje utočište“ i „Moje ljeto ljubavi“ donijeli su mu nagrade BAFTA, dok je drama „Ida“ iz 2013. godine postala povijesni trenutak za poljsku kinematografiju osvojivši Oscar za najbolji međunarodni igrani film, kao prvi poljski film kojem je to uspjelo.
Nakon uspjeha filma „Ida“, Pawlikowski je nastavio graditi svoj prepoznatljiv filmski rukopis kroz „Hladni rat“, intimnu i vizualno raskošnu priču o ljubavi koja se pokušava održati unatoč političkim podjelama i povijesnim okolnostima koje razaraju živote običnih ljudi. Film je nakon premijere u Cannesu osvojio nagradu za najboljeg redatelja te dobio tri nominacije za Oscar, potvrđujući status Pawlikowskog kao autora koji uspijeva spojiti osobne sudbine s velikim povijesnim temama.
„Očevina“ tako dolazi u Sarajevo ne samo kao festivalsko otvaranje, nego kao nastavak jednog dugog umjetničkog dijaloga između redatelja i grada koji već godinama razumije njegove priče. U vremenu kada se svijet ponovno suočava s podjelama, strahovima i pitanjima identiteta, Pawlikowskijev film podsjeća da najveće povijesne tragedije uvijek na kraju ostavljaju trag na pojedincima, njihovim obiteljima i njihovim tihim, osobnim borbama koje često ostaju skrivene iza velikih događaja.
Sarajevo Film Festival održat će se od 14. do 21. kolovoza 2026. godine, a „Očevina“, film dug 82 minute, potpisuju redatelj Paweł Pawlikowski i scenarist Henk Handloegten, uz kameru Łukasza Żala, montažu Piotra Wójcika i Pawlikowskog te glumačku postavu koju predvode Hanns Zischler i Sandra Hüller. Pawlikowski se ponovno vraća u Sarajevo s pričom koja govori o povratku, ali i o nemogućnosti potpunog povratka, jer neka mjesta, neke obitelji i neke povijesti nikada više nisu iste nakon što ih dotaknu rat, vrijeme i ljudske odluke.
