Ovaj mađarski bend potpuno je promijenio način na koji slušamo tamburu. Sada prvi put stiže u Zagreb

Mađarski sastav Söndörgő već više od tri desetljeća gradi glazbu koja polazi od južnoslavenske tradicije, ali se ne zaustavlja na njezinu vjernom prenošenju. U središtu njihova zvuka nalazi se tambura, instrument koji povezuju s jazzom, rockom, klasičnom glazbom i improvizacijom. Takav spoj nije nastao kao naknadno osmišljena formula. Članovi sastava odrasli su uz tradicijsku glazbu, kasnije su stekli formalno glazbeno obrazovanje, a tijekom godina svirali su s glazbenicima iz različitih žanrova. Njihova se glazba zato razvijala iz nekoliko iskustava koja su od početka postojala jedno uz drugo.

Söndörgő će se 7. listopada prvi put predstaviti zagrebačkoj publici u Maloj dvorani Lisinski. Koncert se održava u sklopu platforme Lisinski srijedom & Izvorišta. Dolazak u Zagreb za članove sastava ima i osobnu dimenziju jer velik dio glazbene tradicije iz koje crpe pripada upravo južnoslavenskom prostoru. Tambura, koja je desetljećima njihov glavni instrument i prepoznatljiva osnova njihova zvuka, u Zagrebu i Hrvatskoj ima dugu vlastitu povijest.

Priča o sastavu počinje mnogo prije njegova osnutka 1995. godine. Četvorica današnjih članova pripadaju obitelji Eredics. Braća Áron, Benjamin i Salamon Eredics te njihov rođak Dávid Eredics odrasli su u obitelji u kojoj se tradicijska glazba svakodnevno svirala i slušala. Njihov otac i stric bili su među osnivačima mađarskog ansambla Vujicsics, koji više od pola stoljeća izvodi južnoslavensku tradicijsku glazbu. Probe, koncerti, putovanja i susreti s glazbenicima bili su dio njihova odrastanja pa tambura i repertoar koji su uz nju upoznavali nisu pripadali nekoj udaljenoj prošlosti. Bili su dio obiteljskog života.

Članovi Söndörgőa zato u šali kažu da je za sve kriv Vujicsics. Stariji ansambl nije im prenio samo repertoar. Pokazao im je način rada u kojem se tradicijskoj glazbi pristupa ozbiljno i precizno, gotovo kao komornoj glazbi. Istodobno su odrastali uz glazbenike kojima ta tradicija nije bila muzejski predmet. Svirala se pred publikom, mijenjala se kroz izvedbu i prenosila izravnim kontaktom među generacijama.

Sam Söndörgő nastao je kada je Dávid Eredics sa srednjoškolskim kolegama pokrenuo bend. Na prvu je probu pozvao Árona Eredicsa, koji je tada imao samo jedanaest godina. Ubrzo su im se pridružila i njegova braća. Ono što je počelo kao zajedničko muziciranje mladih članova iste obitelji postupno je preraslo u profesionalni sastav. Današnju postavu čine Áron, Benjamin i Salamon Eredics, Dávid Eredics i basist Ábel Dénes, koji se bendu pridružio 2020. godine.

Tambura je ostala središte njihova zvuka, ali način na koji je Söndörgő koristi udaljava se od uobičajene slike tamburaškog sastava. U njihovoj se glazbi pojavljuju bisernica, brač i bugarija, a uz njih sviraju kontrabas, harmonika, klarinet, saksofon, truba i različite udaraljke. Promjena instrumenta unutar iste izvedbe nije neobična. Članovi benda koriste različite boje i registre kako bi iz tradicijskog materijala izgradili glazbu koja može prijeći iz čvrstog plesnog ritma u improvizaciju ili iz guste tamburaške teksture u zvuk koji se približava jazzu i komornoj glazbi.

Južnoslavenske melodije i ritmovi pritom ostaju polazište. Söndörgő ih ne pokušava reproducirati kao nepromjenjive obrasce. Članovi benda tradiciju shvaćaju kao materijal koji postoji samo ako se ponovno svira i osobno proživljava. U razgovoru o vlastitoj glazbi koriste sliku Heraklitove rijeke u koju se ne može zakoračiti dvaput. Ista melodija može imati dugu povijest, ali njezina nova izvedba nastaje u drugom vremenu, među drugim ljudima i pred drugom publikom.

Takav odnos prema tradiciji objašnjava zašto u njihovoj glazbi jazz, rock i klasična glazba ne djeluju kao ukrasi dodani narodnim melodijama. Članovi Söndörgőa odrasli su uz tradicijsku glazbu, ali su istodobno prolazili kroz formalno glazbeno obrazovanje. Četvorica članova obitelji Eredics diplomirala su na Odsjeku za tradicijsku glazbu Muzičke akademije Franz Liszt u Budimpešti. Neki od njih danas na istoj instituciji i predaju. Akademsko obrazovanje dalo im je još jedan način razumijevanja glazbene strukture, dok su znanje o tradiciji velikim dijelom stjecali neposrednim sviranjem.

Među glazbenicima od kojih su učili nalazi se József Kovács Versendi, tamburaš čije je iskustvo bilo povezano s tradicijom koju su i sami istraživali. U njihovu se glazbenom iskustvu pojavljuje i makedonski saksofonist Ferus Mustafov. Njegov rad pripada drukčijem instrumentalnom svijetu, ali proizlazi iz balkanskoga glazbenog prostora koji Söndörgő dobro poznaje. Bend je surađivao i s američkim jazz-saksofonistom Chrisom Potterom. Susret s takvim glazbenicima otvorio je prostor u kojem se tradicijski materijal može tretirati slobodnije, bez gubitka veze s njegovim izvorom.

U njihovu razmišljanju o glazbi posebno mjesto zauzima Béla Bartók. Članovima Söndörgőa zanimljiv je i kao skladatelj i kao istraživač tradicijske glazbe. Bartók je sustavno proučavao različite tradicije i istodobno stvarao vlastiti skladateljski jezik. Söndörgő u tom pristupu prepoznaje ideju koja je bliska njihovu radu. Poznavanje tradicije za njih nije razlog da ostanu unutar unaprijed određenih granica. Ono im daje materijal iz kojega mogu razvijati vlastitu glazbu.

Tijekom tri desetljeća takav ih je pristup odveo daleko izvan sredine u kojoj je bend nastao. Album Tamburocket stigao je do vrha europske world music ljestvice. Album Nyolc 8 Nyolc oblikovali su gotovo kao konceptualno djelo u kojem redoslijed skladbi i razvoj cjeline imaju vlastitu dramaturgiju. Sličan način razmišljanja prenose i na koncert. Nastup nije samo niz zasebnih skladbi. Program grade tako da se mijenjaju tempo, instrumenti, intenzitet i karakter glazbe.

Publika pred kojom nastupaju često nema prethodno iskustvo s južnoslavenskom tradicijskom glazbom. Članovi benda pritom ne računaju na to da slušatelj mora poznavati podrijetlo određene melodije ili ritma kako bi mogao pratiti koncert. Njihovo zajedničko sviranje temelji se na dugogodišnjem iskustvu i obiteljskim vezama koje postoje među četvoricom članova. Ta se povezanost vidi u načinu na koji reagiraju jedni na druge, mijenjaju instrumente i ostavljaju prostor improvizaciji.

Prvi nastup u Zagrebu zbog toga dolazi u zanimljivom trenutku njihove priče. Söndörgő prvi put dolazi pred publiku kojoj tambura nije nepoznat instrument. Njihov će se zvuk ovdje susresti s drukčijim iskustvom slušanja nego na pozornicama na kojima publika tamburu možda čuje prvi put. Članovi benda i sami taj dolazak opisuju jednostavnom slikom. Kažu da se njihove tambure na neki način vraćaju kući.

Iza te rečenice stoji više od tri desetljeća zajedničkog sviranja i još dulja obiteljska veza s južnoslavenskom glazbom. Söndörgő nije napustio tradiciju iz koje je nastao kako bi pronašao suvremeniji zvuk. Ostao je unutar nje i tijekom godina mijenjao način na koji je sluša, svira i povezuje s drugim glazbenim iskustvima. Zato se na njihovim koncertima tambura može naći uz saksofon, klarinet ili kontrabas, a stara melodija može postati početak improvizacije koja svaki put završava drukčije.

Söndörgő će prvi zagrebački koncert održati 7. listopada u Maloj dvorani Lisinski u sklopu programa Lisinski srijedom & Izvorišta.